Kolumne

Žrtve i žrtve

I ove godine, kao i prethodnih, 10. i 11. jula Podrinje je bilo obavijeno tugom. Na jednoj strani Srbi koji oplakuju nevino ubijenu braću, sestre, očeve, majku, djecu, rođake, komšije. Na drugoj strani njihove komšije Bošnjaci, koji oplakuju svoju nevino ubijenu braću, sestre, očeve, majku, djecu, rođake, komšije.

Žrtve i žrtve
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Dva naroda, koja veže ista zemlja, isti grad, isto detinjstvo i ista zla sudbina.

Na jednoj i drugoj strani rat je uzeo brojne nevine živote, ali umjesto da ih ta bol ujedini, ona ih je još više razjedinila. U ratu podjeljeni, u miru još podjeljeniji, ali ne više zbog mržnje, koliko zbog nepravde koja prati Srbe i u ratu i u miru.

Zla sudbina jeste zadesila oba naroda, ali jedni su na kraju dočekali pravdu, dok se drugima ona osporava.

Tako 3.267 Srba iz Srednjeg Podrinja, koje su ubile muslimanske snage tokom proteklog rata, ni danas niko, osim njihovih porodica, ne pominje. I ne samo što ih ne pominje, već za njihovu smrt niko nije odgovarao.

Njihove kosti su, kako ovih dana reče crnogorski poslanik Marko Milačić, zasjenjene sjenama drugih žrtava, tačnije njihovih komšija, koji se sahranjuju u susjednoj Srebrenici.

Pročitajte još

– Očito je da živimo u vremenu kada se pominju samo političke žrtve, a one koje to nisu se zaboravljaju ili čak negiraju – rekao je Milačić i tom rečenicom ukratko opisao svu nepravdu koju Srbi iz Podrinja već godinama nose na svojim leđima.

Njihovi mrtvi se ne uklapaju u svjetsku statistiku, pa im zato niko i ne dolazi na grob, osim njihovih najbližih.

I dok se u susjednoj Srebrenici svakog 11. jula diplomate i strani političari prosto utrkuju ko će doći i održati govor, Bratunac zaobilaze u širokom luku.

Čemu odavati pomen za 3.267 Srba, jer nije politički korektno oplakivati srpske žrtve?! Za njihovo ubistvo ionako niko nikada neće odgovarati.

Hiljade srpskih kostiju tako počiva na grobljima širom Gornjeg Podrinja čiju tišinu razbijaju tek jecaji njihovih najmilijih, a kada ni njih više ne bude neće imati ko da se sjeti Slobodana, Radojke, Radosava, Desanke, Borke, Zore, Marka, Petka, Živana, Pavla… koji su živi spaljeni u svojim kućama, silovani, preklani, premlaćivani i na svakakve načine ubijani.

Za svijet oni nikada nisu ni postojali, pa samim tim nisu ni ubijeni.

Prihvati notifikacije