Djeca ne glasaju, a njihovi roditelji sluđeni, u pojam ubijeni i do besmisla osiromašeni, i materijalno i duhovno, misle samo jedno: kako preživjeti danas. Šta će biti sutra? Prekosutra? Gdje će i u čemu živjeti potomci? Toliko daleko većina njih ne može da dobaci!
Djeca su nam siromašna, zapuštena, izložena teroru objesnih vršnjaka, tajkunskih sinova i kćeri, koji im poručuju da će i u narednoj generaciji u ovoj zemlji vladati gola sila, pravo jačeg i bogatijeg.
Svjedoče o tome podaci institucija i nevladinog sektora, upozoravaju na to stručnjaci, ali šta vrijedi. Zakoni, konvencije, ljudska i dječja prava, preporuke EU i UN-a, ma sve su to trice i kučine, zanimacija za marginalce! Zna se, bato, čije je ovdje i stado i livada!
Briga moćnike za djecu! Da nije tako, ne bi mjesecima ubice jednog studenta šetale slobodno, ne bi se djeca sa teškoćama u razvoju smrzavala i gladovala u šupama, ne bi samo djeca bolje stojećih roditelja, koja žive u gradu, išla u vrtić, pozorište, igraonicu. Ne bi se učitelji, socijalni radnici, komšije, predsjednici mjesnih zajednica pravili da ne vide kako mali tajkunčići ponižavaju djecu s periferije, sve to uredno snimajući svojim blistavim „ajfonima“.
Djeca koja danas tiho plaču, zbog jada i nepravde, u nekom hladnom ćošku, sutra će postati nemilosrdni nasilnici. Jer, valja preživjeti u ovom zvjerinjaku. Ili će spakovati rančeve i put pod noge. A nas, koji smo im priuštili ovakvo djetinjstvo, poslaće… tamo gdje nam je i mjesto!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu