Fotosenzitivnost je stanje u kojem koža životinje pokazuje pretjeranu osjetljivost na sunčevo zračenje zbog prisustva svjetlosno reaktivnih supstanci u organizmu. Veterinarska medicina poznaje ovu pojavu, naročito kod stoke i konja, ali se, kako navodi Merck Veterinary Manual, ona može javiti i kod pasa, mačaka, kunića i egzotičnih kućnih ljubimaca.
Fotosenzitivnost nastaje kada određene hemijske supstance — bilo da su unesene putem hrane, biljaka, lekova ili nastale kao produkti metabolizma — dospeju u krvotok i reaguju sa ultraljubičastim (UV) zracima. Pod dejstvom svjetlosti, te supstance oslobađaju slobodne radikale koji oštećuju ćelije kože, izazivajući upale, svrab, plikove i u težim slučajevima — nekrozu tkiva. Ova oštećenja su najvidljivija na mjestima gdje je koža tanka, slabo pigmentisana i slabo prekrivena dlakom, kao što su uši, njuška, trbuh, predeo oko očiju i unutrašnja strana butina.
Biljke koje izazivaju fotosenzitivnost
U kliničkoj praksi se razlikuju primarna i sekundarna (hepatogena) fotosenzitivnost. Primarna nastaje kada životinja direktno unese fototoksičnu supstancu. Kod pasa i mačaka, to su najčešće lekovi kao što su tetraciklini, sulfonamidi i neki antipsihotici iz grupe fenotiazina, koji se ponekad koriste kod težih oblika anksioznosti. Među biljnim uzročnicima, kantarion (Hypericum perforatum) — poznat kao biljni sedativ — ima posebno izraženu sposobnost da izazove primarnu fotosenzibilizaciju. Iako se retko nalazi u komercijalnim dijetama, može dospeti u organizam putem prirodnih dodataka ishrani: pored kantariona, u rizične biljke spadaju heljda, paškanat i neke vrste deteline, naročito ako su deo domaće, nesertifikovane biljne mešavine.
Sekundarna fotosenzitivnost nastaje kada jetra ne funkcioniše kako treba, te ne može da preradi pigment fitoeritrin, koji nastaje razgradnjom hlorofila iz biljaka. Umesto da bude izlučen, fitoeritrin se taloži u koži i pod uticajem sunca postaje toksičan.
Ova forma se češće javlja kod životinja sa hroničnim oboljenjima jetre, kao što su hepatitis, fibroza ili toksikološka oštećenja, a simptomi su često ozbiljniji, sa izraženim ranama, infekcijama i bolnim lezijama.
Kod egzotičnih kućnih ljubimaca, pre svega kunića, zamoraca i činčila, fotosenzitivnost je ređa, ali ni izbliza bezazlena. Kako navodi Scientific Data, ovi ljubimci često imaju tanju kožu i područja bez pigmenta, što ih čini posebno osetljivim na UV zračenje.
Kad se hrane svježim biljem iz prirode, a ne znaju tačno koje biljke jedu, lako mogu unijeti one koje izazivaju fotosenzitivnost. Paškanat, rotkva i neke samonikle deteline, iako se često smatraju bezopasnim biljkama, mogu izazvati ozbiljne kožne reakcije kod osjetljivih jedinki. Dodatni rizik predstavlja i nevidljivo oštećenje jetre, posebno kod kunića, koji su skloni metaboličkim poremećajima jetre usljed nepravilne ishrane.
Simptomi, liječenje i prevencija fotosenzitivnostiSimptomi fotosenzitivnosti mogu početi diskretno, kao crvenilo kože, svrab i iritacija, ali se brzo razvijaju u plikove, kraste, ljuštenje kože i rane koje mogu biti bolne i inficirane. Vlasnici često ne povezuju ove promene sa izlaganjem suncu, što dodatno komplikuje dijagnostiku. Važno je obratiti pažnju na sve promene koje se pojavljuju nakon šetnje, sunčanja na terasi ili prozoru, posebno kod životinja koje koriste biljne dodatke ili lijekove sa poznatim fototoksičnim potencijalom.
Lečenje se zasniva na brzom uklanjanju uzroka, bilo da je reč o biljci, dodatku ishrani ili medikamentu, uz strogo izbegavanje izlaganja suncu.
Veterinari najčešće propisuju kortikosteroide za smanjenje upale, antihistaminike za ublažavanje svraba i lokalne antibiotske preparate u slučaju sekundarne infekcije. Kod ljubimaca koji imaju probleme sa jetrom, veterinar može preporučiti posebne preparate koji pomažu da jetra bolje funkcioniše, kao i posebnu ishranu prilagođenu njihovom stanju. U nekim slučajevima, neophodna je i infuziona terapija i intenzivan veterinarski nadzor.
Prevencija je u ovom slučaju daleko efikasnija i jednostavnija od liječenja. Vlasnici treba da se uzdrže od samostalnog davanja biljnih dodataka životinjama, naročito tokom sunčanih meseci. Kućni ljubimci sa svetlom kožom i malo dlake, kao i oni sa hroničnim bolestima jetre, ne bi smeli biti izloženi direktnom suncu između 10 i 16 časova.
Kada borave napolju, treba im obezbijediti hladovinu ili zaštitu, poput nadstrešnica, lagane odjeće za zaštitu od UV zračenja, dok se u zatvorenom prostoru može koristiti UV-folija na prozorima. Kada se kunići ili glodari hrane prirodnim biljem, važno je da vlasnici budu sigurni u porijeklo i vrstu biljaka koje daju, kako bi izbjegli unošenje biljaka koje mogu štetiti.
Fotosenzitivnost možda nije svakodnevna pojava u ordinacijama, ali kada se javi, ostavlja ozbiljne posledice. Razumevanje mehanizama i faktora rizika omogućava vlasnicima da na vreme prepoznaju simptome i spreče komplikacije. A kada sunce postane neprijatelj, najvažnije oružje ostaje znanje — jer ništa nije bezazleno ako se kombinuje sa nepažnjom.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.