Magazin

Čuveni Srbin je sve osmislio da bi se DODVORIO VELIKOJ SILI: Kako je nastala zastava Srbije i zašto je redoslijed boja baš crvena-plava-bijela

Prvi nagovještaji o postojanju srpske zastave potiču još iz 11. vijeka, iz vremena zetskog kralja Mihaila Vojisavljevića, navodi se u knjizi "Grbovi, zastave i himne u istoriji Srbije".

Čuveni Srbin je sve osmislio da bi se DODVORIO VELIKOJ SILI: Kako je nastala zastava Srbije i zašto je redoslijed boja baš crvena-plava-bijela
FOTO: GORAN ŠURLAN/RINGIER

Iako su to tek rani obrisi državnih simbola, oni su postavili temelje budućoj ikonografiji koja će vijekovima predstavljati srpsku državnost i identitet. Međutim, da bismo došli do oblika u kom danas poznajemo zastavu Srbije moramo da zađemo u daleku istoriju.

Iako u srednjem vijeku, u feudalnom društvu nacija, pa tako ni zastava nije postojala, već je bila svojevrsno obilježje plemstva, srpska, ipak, daleke korijene ima baš u vrijeme vladavine Nemanjića. Ipak, oblik koji nam je poznat danas dobija u vrijeme Miloša Obrenovića, vraćanja državne samostalnosti i Sretenjskog ustava. No, krenimo od 11. vijeka i dinastije Nemanjić.

U ovom periodu Srbija je postala kraljevina, dobila autokefalnu crkvu i značajno proširila teritorije. Upravo tada se pojavljuje i simbol koji će postati neizostavan dio srpske heraldike – dvoglavi orao.

Nemanjići su se ugledali na vizantijsku kulturu i iz nje su preuzeli krst sa ocilima, kao i dvoglavog orla – objašnjava Boris Marković iz Istorijskog muzeja Srbije.

– Dvoglavi orao je bio jedan od glavnih simbola vizantijske dinastije Paleologa – dodao je on za BBC na srpskom.

Srednji vijek bez zastava naroda

Ali, koja je bila zastava Srbije u vrijeme Nemanjića? Odgovor je – nijedna.

– Zastave i grbovi tog vremena nisu bili državni simboli, već znakovi plemstva i vlastelina. Dakle, zastavu nisu imale države, već vladari i njihove porodice – objasnio je Marković.

U tom smislu, Srbija kao srednjovekovna država nije imala zajedničku zastavu, već su pojedini vladari koristili lične ili porodične barjake – simbole svoje vlasti i porijekla.

Prva poznata zastava

Ipak, postoje naznake o najranijoj srpskoj zastavi za koju se zna. Prema istoriografskim zapisima, prva zastava koja se može povezati sa Srbijom potiče iz vremena kralja Stefana Vladislava, sina Stefana Prvovenčanog i unuka Stefana Nemanje, koji je vladao u prvoj polovini 13. vijeka.

Marković navodi da se pretpostavlja da je upravo Vladislav koristio zastavu crveno-plave boje. Ta zastava, napravljena od svilene tkanine – a po nekim izvorima od čohe – sačuvana je u Dubrovniku i danas se smatra jednim od najstarijih materijalnih svjedočanstava srpske simbolike.

Pored Vladislava, i kasniji vladari koristili su različite barjake. Tako je Stefan Uroš Dečanski u boju na Velbuždu 1330. godine nosio žutu zastavu – mada se u nekim izvorima pominje i zelena.

Njegov sin, car Dušan Silni, prema predanjima, imao je bijeli ili žuti steg sa dvoglavim orlom, koji je simbolisao carsku vlast i kontinuitet sa Vizantijom.

– Iako su sve te zastave bile simboli oblasnih gospodara i plemstva, one su vremenom postale osnova izgradnje nacionalne simbolike – rekao je Marković.

Miloš Obrenović i približavanje Rusiji

Međutim, Evropa se u 19. vijeku značajno mijenja, pa tako i Srbija, koja je vijekovima bila pod turskom vlašću.

Sedam dana prije Vaskrsa, u proljeće 1815. godine, knez Miloš Obrenović okupio je svoju svitu i narod u maloj crkvi brvnari posvećenoj Svetom Đorđu. Nakon pričešća, povorka je krenula u gustu hrastovu šumu, do starog seoskog zapisa, gdje je Miloš, stojeći pred narodom, izgovorio rečenicu koja je ušla u istoriju: „Evo meneeto vas – rat Turcima

Tako je počeo Drugi srpski ustanak, trenutak koji će zauvijek obilježiti početak borbe za obnovu srpske državnosti. Narod se tada digao protiv velike sile – ne samo zbog slobode, već i zbog dostojanstva i prava da odlučuje o sopstvenoj sudbini.

Iako nepismen, Miloš Obrenović je posjedovao izuzetnu diplomatsku i političku mudrost. Njegova sposobnost da pregovara, da procijeni situaciju i djeluje odlučno, donijela mu je poštovanje i neprijatelja i saveznika.

Za samo dvadeset godina, uz malo žrtava i bez velikih bitaka, uspio je da povrati šest nahija pod srpsku upravu – bez ispaljenog metka.

Kako je za “Rinu” objasnio Aleksandar Marušić, direktor Muzeja rudničko-takovskog kraja, Miloš je u samo tri mjeseca ratovanja i vještih pregovora uspio da postavi temelje novovekovne srpske države.

– Dokumentima je tada zagarantovano da je Srbija vazalna kneževina u okviru Turskog carstva, ali da je po pitanju unutrašnje politike apsolutno samostalna. Srbi su sami počeli da prikupljaju porez, da sude svom narodu, a u slučajevima sukoba sa Turcima odlučivale su mješovite komisije – što je ličilo na neku ranu formu moderne diplomatije – objasnio je on.

Kamen temeljac državnosti i prvi ustav

Nakon uspjeha ustanka i diplomatskih pregovora, Srbija je počela da se oblikuje kao uređena država. Samo dvadeset godina kasnije, 1835. godine u Kragujevcu, donet je prvi ustav Kneževine Srbije – poznat kao Sretenjski ustav.

Tim dokumentom po prvi put je uspostavljena podijela vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, čime je zaokružena priča o srpskoj državnosti.

– Ono što je Karađorđe započeo, Miloš je dovršio. Zbog toga njih dvojicu nazivamo temeljem i krovom srpske državnosti – naglasio je Marušić.

Zastava, grb i simbolika novorođene države

Uredbama turskog hatišerifa, Srbija je stekla i pravo na sopstvenu zastavu i grb.

Grb iz 1830. godine krasila su četiri čuvena slova “S” na štitu, iznad kojih su se nalazili kruna, plašt, maslinova grančica – simbol mira – i grančica hrasta, koja označava postojanost i čvrstinu temelja države.

Zanimljivo je da su Turci u početku tražili da se na srpskoj zastavi nađu i četiri polumeseca, ali je Miloš pregovorima uspio da izdejstvuje kompromisno, “solomonsko rješenje” – šestokraku zvijezdu.

Kasnije, želeći da učvrsti odnose sa Rusijom, Miloš je pitao ruske izaslanike: “Kakva je vaša zastava?” Kada su mu odgovorili da su njihove boje bijela, plava i crvena, Miloš je navodno uz osmijeh rekao: “Da se ne naljute braća Rusi – mi ćemo ih samo okrenuti”.

– Tako su nastale boje današnje srpske zastave – istakao je Marušić na kraju.

Trenutni izgled usvojen je 11. novembra 2010. godine, a postoje državna, koja „za sedminu dužine zastave ka jarbolu” ima mali grb Srbije, i narodna, čisto crveno-plavo-bela trobojka.

U narodu se vjeruje da crvena boja na zastavi Srbije predstavlja krv prolivenu za zemlju, plava slobodu i beskraj kome se teži, dok bijela predstavlja majčino mlijeko koje hrani jaku srpsku djecu – navodi se na sajtu Vlade Srbije.