I nije to naš zaključak. To su riječi onih koji koriste redovno banjalučke autobuse, a više puta su se provozali sarajevskim javnim prevozom.
-Cijena karte je ista za sve prevoze, odnosno autobus, minibus, trolejbus ili tramvaj. Košta 2,2 KM. I za taj iznos skoro da možete sa jednog kraja Sarajeva na drugi. Tako su linije organizovane. Ja da bi, na primjer, došao do UKC Republike Srpske, trebam 4,6 KM. To znači da promjenim 2 autobusa i molim Boga da li će se pojaviti na vrijeme – kaže za Srpskainfo naš sagovornik.
Kada god bude objavljen tekst o javnom prevozu u Banjaluci, komentari se samo nižu. Ne baš najbolji, uglavnom.
„Prljavi, stari autobusi. Ne idu na vrijeme, meni jednom nije ni stao, samo produžio. Dodju nekad 5,10 min ranije i odu, ljudi moraju da čekaju drugi“, „S obzirom na usluge koje pružate i 1 KM za kartu je previše. Doći iz Budžaka do Starčevice za sat i po je bruka i sramota. Nije kriva samo gužva, nego propuštene linije. Vas treba potpuno ukinuti, snaći ce se građani i bez vas“, „Mjesečna karta za dvoje 120 KM“, „Kažu hoće da poskupi prevoz. Kad zimi bude grijanja, ljeti hlađenja, kad autobusi budu pouzdani, stizali na vrijeme, a vozači pristojni i ljubazni, onda imate izgovor za to“. Ovo su neki od komentara na funkcionisanje javnog prevoza u Banjaluci.
Sarajlije, zbog razvijenijeg sistema javnog prevoza, mogu fleksibilnije da se kreću. A pojedinačna karta za prevoz jefitnija nego u Banjaluci.
U Sarajevu košta 2,20 maraka za prevoz tramvajem, trolejbusom, autobusom ili minibusom. U Banjaluci je 10 pfeninga skuplji. I to samo za autobus. Dnevna karta u oba grada košta isto, 7,10 maraka.
I dok se Sarajevo suočava s gužvama velikog grada, njegov javni prevoz putnicima barem nudi alternativu, povezanost i kapacitet. U Banjaluci traže poskupljenje dok građani čekaju autobuse na nekim linijama koje često kasne.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.