Iz našeg ugla

Šetajuća atrakcija

Ćao drugari! Probudio sam se veoma raspoložen. Ogledao se u ogledalu, tako da mislim da ne izgledam tako loše.

Šetajuća atrakcija
FOTO: MARINA ĐURIĆ
Maltezer

Prije podne uživam dremkajući u svojoj kućici. Dok Gavra ne dođe bavim se isključivo Ninom.

Bavim se tako, da joj ni sekund ne dam mira. Slažete se da treba da mi se posveti. Približava se vrijeme kad Gavra dolazi s posla.

Uraaaaa, idem napolje! Nina se posebno raduje da svoje fiziološke potrebe obavim napolju.

Osjećao sam da on dolazi i čekao ga u predsoblju. Narvno lajao sam, što je Nini već dosadilo, jer kako neko priđe vratima dajem znak da sam pas čuvar.

Kad bi ljudi koji se vrzmaju po hodniku samo znali da sam čuvar koji se plaši muve. Stigao je Gavra, uzeo je povodac iako ne znam šta će mu. Izašli smo napolje.

Nisam još ni obavio ništa, sreli smo nekog gospodina koji je ljubazno prišao Gavri i pitao: gdje li može kupiti maltezera baš istog mene.

Bože dragi, pomislio sam. Pa ja sam jedinstven. Gavra mu je uredno dao broj telefona Mire, žene koja me je prodala. Ništa me ne pitajte, gospodin me je ugnjavio i testirao i naravno bio oduševljen.

Mojom dlakom i ponašanjem. Digao me je previše visoko. Pomislio sam da sam najljepši, najpametniji pas u kraju, što je ovaj čovjek dokazao. Spustio me je dole.

Malo sam se šepurio, dosljedno svom izgledu i manekenskim hodom sam prošetao, ostavio prelijep utisaki došao do zgrade. Vratili smo se kući. Trebalo je da to Gavra snimi da pokaže Nini kao dokaz da sam šetajuća atrakcija.