Ušetati u Palazzo Venier dei Leoni znači na trenutak postati dio njenog svijeta. Dok prolazite pored dijela nadrealizma i apstrakcije, jasno osjećate taj njen čuveni kredo: “Bila sam zavisnik od umjetnosti”. Od skulptura u bašti, pa sve do onih intimnijih detalja, poput plavih staklenih figura koje gledaju na Canal Grande svaki kutak priča priču o hrabrosti i viziji.
Mali rituali u vrtu skulptura
Nakon šetnje kroz galerije, najbolje je potražiti mir u njenom vrtu. Uz njenu autobiografiju “Out of this Century” , lako je zamisliti kako je to izgledalo pedesetih godina, dok su ovim istim stazama prolazili najveći umjetnici 20. veka.
Jer, umjetnost se najbolje upija uz čašu dobrog proseka i pogled na zelenilo koje krije njeno poslednje počivalište, pored njenih voljenih ljubimaca.
Venecija umije da bude bučna i haotična, ali ovde, kod Peggy, pronaći ćete onaj savršeni balans između visoke kulture i apsolutnog mira.
Ples sa velikanima i miris mora na terasi
Dok se krećete kroz sobe, Pikaso je samo uvertira u nevjerovatan dijalog umjetnika koji su mijenjali svijet. Tu su Jackson Pollock, čiju je karijeru upravo Peggy lansirala, Magritte sa svojim nadrealnim zagonetkama, i Dalí koji vas uvodi u svijet snova.
Svaka prostorija je novi univerzum, od stroge geometrije Mondriana do razigranih boja Joan Miróa. Osjeća se ta strast kojom je Peggy birala dijela, ona nije kupovala samo platna, ona je sakupljala vizije koje su tada bile “nepoželjne” ili neshvaćene.
Najlepša scena na Canal Grande
A onda, kao nagrada za sva čula, izlazite na čuvenu terasu. Ovo nije obična terasa, ovo je scena na kojoj se skulptura spaja sa vodom. Pogled na Canal Grande je odavde nekako drugačiji, dublji. Dok posmatrate gondole kako promiču, shvatate zašto je Peggy izabrala baš ovaj nedovršeni dvorac za svoj mir.
Tu, na samoj ivici kanala, umjetnost prkosi vremenu i soli. Energija je nevjerovatna, spoj mermera, gvožđa i tirkizne venecijanske vode stvara mir koji se rijetko gdje nalazi.
To je onaj trenutak kada zastaneš, ostaviš telefon po strani i samo udahneš Veneciju. Bilo da držite knjigu ili čašu proseka, ta terasa vas podsjeća da je život, baš kao i dobra umjetnost, sačinjen od onih trenutaka koji nam oduzimaju dah.
Odlazak iz muzeja uvijek prati onaj isti osjećaj, kao da ste upravo bili u posjeti staroj prijateljici koja slučajno u svojoj dnevnoj sobi drži istoriju čovječanstva.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.