U vrijeme kada je skoro čitav svijet, računajući i Aleksandra Vučića i vlast u Srbiji, stavio karte na trijumf Džozefa Bajdena, a kasnije i Kamale Haris kao pobjednike izbora u SAD, Milorad Dodik kladio se na Donalda Trampa.
Igranje „singlice“ na pobjedu Trampa, političkog ekscentrika i protivnika „duboke države“, za mnoge lidere u svijetu predstavljalo bi političko samoubistvo. Dodik je, u svom stilu, stisnuo petlju i, kako se kasnije pokazalo, bio apsolutno u pravu.
Od međunarodnog „desperadosa“ i izopštenika, koji se nalazio na „crnoj listi“ SAD, lider SNSD pobjedom Donalda Trampa ponovo je postao nezaobilazan faktor stabilnosti u BiH.
Međutim, kada se radi o predviđanju regionalnih političkih kretanja i procjena ko će voditi glavnu riječ, a ko odlazi na margine “brdovitog“ Balkana, Dodik se već godinama dokazao kao apsolutni „pacer“.
U vrijeme kada je skoro i vrapcima na grani bilo jasno da su Boris Tadić i njegova Demokratska stranka „otpjevali“ svoje, te da je samo pitanje s kolikom će razlikom Tomislav Nikolić i tadašnji reformisani radikali pobijediti na izborima u Srbiji, Dodik je Nikolića i Vučića nazivao političkim „pobačajima“.
Iako je već mjesecima unazad bilo jasno da su Aleksandar Vučić i SNS „dodijali i Bogu i narodu“, Dodik je studente i srpsku mladost javno nazivao „smradovima“.
Prije toga, lider SNSD javno je podržavao još jednog regionalnog izbornog gubitnika, Viktora Orbana, koji je doslovno počišćen na izborima u Mađarskoj.
Najvještiji politički kameleon i najdugovječniji vladar na Balkanu, poslije pada Aleksandra Vučića, ostao je potpuno usamljen. U toj poziciji „prijatelji“ iz Južne Osetije ili Sjeverojužne Tunguzije izgledaju potpuno izgubljeno.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.