Ko je u pravu?
Odgovor bi mogao iznenaditi mnoge vozače: ne postoji jedan broj obrtaja na kojem svaki automobil troši najmanje goriva. Ipak, stručnjaci imaju prilično jasne preporuke kako smanjiti potrošnju, a da pritom ne opterećujemo nepotrebno motor.
Razlika možda izgleda mala tokom jedne vožnje, ali na godišnjem nivou može značiti stotine maraka koje ostaju u novčaniku.
Zašto se često pominje baš 2.000 obrtaja?
Njemački automobilski klub ADAC savjetuje vozačima da prilikom ubrzavanja relativno rano prebace u viši stepen prenosa, često na približno 2.000 obrtaja u minuti.
Nakon dostizanja željene brzine preporučuje se održavanje ravnomjernog tempa, bez nepotrebnog podizanja obrtaja.
Međutim, ovdje postoji važna razlika koju mnogi zanemaruju. Dvije hiljade obrtaja nije magična granica na kojoj automobil odjednom počinje da štedi gorivo. To je samo praktična orijentacija za pravovremeno mijenjanje brzina kod mnogih vozila.
Britanska Agencija za sertifikaciju vozila (VCA) objašnjava da optimalan trenutak za promjenu stepena prenosa zavisi od vozila, opterećenja, nagiba puta i drugih okolnosti.
Najjednostavnije pravilo glasi: prebacite u višu brzinu kada motor može normalno da nastavi rad bez naprezanja.
Benzinac ili dizelaš – ko voli niže obrtaje?
Dizel motori uglavnom razvijaju veliki obrtni moment već pri relativno niskim obrtajima, pa često omogućavaju ranije prebacivanje u viši stepen prenosa.
Benzinski motori, naročito oni bez turbopunjača, za snažnije ubrzanje nerijetko zahtijevaju više obrtaje.
Međutim, savremeni turbobenzinci mogu razvijati visok obrtni moment već pri nižim obrtajima, zbog čega jednostavna podjela na benzince i dizelaše nije uvijek dovoljna.
Zamislimo dva automobila koja voze 80 kilometara na čas. Jedan motor radi na 1.600, a drugi na 2.400 obrtaja. To samo po sebi ne znači da prvi automobil troši manje goriva. Potrošnja zavisi i od zapremine i konstrukcije motora, stepena prenosa, opterećenja, efikasnosti motora i drugih faktora.
Zato nije najvažnije koliko obrtaja pokazuje kazaljka, već koliko goriva motor troši da bi obavio potreban posao.
Može li vožnja na preniskim obrtajima biti greška?
Može, naročito ako vozač pokušava da snažno ubrza dok motor radi na vrlo niskim obrtajima u previsokom stepenu prenosa.
Zamislimo automobil koji se uspinje uzbrdo u petoj brzini. Motor se muči, podrhtava i slabo reaguje na gas, ali vozač uporno odbija da prebaci u četvrtu jer vjeruje da tako štedi.
To nije dobar način ekonomične vožnje. Takvo opterećenje, poznato i kao lugging, kod nekih motora može izazvati nepovoljne mehaničke uslove, vibracije i dodatna opterećenja. Kada motor počne da podrhtava, neprirodno bruji ili slabo reaguje na gas, potrebno je odabrati odgovarajući niži stepen prenosa.
S druge strane, ni stalna vožnja na visokim obrtajima bez potrebe nije ekonomična.
Najbolja štednja nije u tome da motor radi na što manje obrtaja, nego da radi bez naprezanja i nepotrebnog rasipanja energije.
Zašto automobil na 130 km/h troši znatno više nego na 100?
Na otvorenom putu važan neprijatelj štedljive vožnje nije samo broj obrtaja već i otpor vazduha.
Što automobil vozi brže, potrebno mu je više energije za savladavanje tog otpora. Zbog toga potrošnja na autoputu može znatno porasti kada vozač poveća brzinu sa 100 na 130 kilometara na čas, čak i ako motor i dalje radi sasvim mirno.
ADAC navodi konkretan primjer benzinskog automobila koji pri brzini od 100 km/h troši oko 6,7 litara na 100 kilometara, dok pri 160 km/h potrošnja raste na približno 10,1 litar.
To je više od 50 odsto dodatnog goriva za istu pređenu udaljenost. Naravno, te vrijednosti odnose se na konkretan primjer, a ne na svaki automobil.
U praksi, najekonomičnija brzina zavisi od modela vozila i uslova vožnje, ali je jasno da vrlo brza vožnja obično ozbiljno povećava troškove.
Da li je bolje kočiti motorom ili ubaciti u ler?
Ovdje dolazimo do još jedne zablude.
Mnogi vozači vjeruju da automobil najmanje troši kada se nizbrdo ili prema semaforu kreće u leru. Međutim, kod većine savremenih automobila sa ubrizgavanjem goriva postoji sistem koji tokom usporavanja motorom može potpuno prekinuti dovod goriva.
To znači da automobil, kada se kreće u odgovarajućem stepenu prenosa s otpuštenom papučicom gasa, u određenim uslovima praktično ne troši gorivo.
U leru motor mora nastaviti da radi, pa za to troši određenu količinu goriva.
ADAC zato preporučuje da se pri približavanju crvenom svjetlu gas otpusti na vrijeme i, kada uslovi dozvoljavaju, koristi kočenje motorom.
Ipak, postoje izuzeci. Neki savremeni automatski mjenjači imaju poseban režim slobodnog kotrljanja koji proizvođač koristi radi uštede.
Važno je da uvijek imate na umu: namjerno spuštanje nizbrdo u leru, a naročito gašenje motora tokom kretanja, nije preporučljivo zbog bezbjednosti i mogućeg gubitka dijela kontrole nad vozilom.
Koliko goriva odnosi agresivna vožnja?
Američki portal FuelEconomy.gov, koji vode Ministarstvo energetike SAD i Agencija za zaštitu životne sredine (EPA), navodi da nagla ubrzavanja, kočenja i prebrza vožnja mogu značajno smanjiti ekonomičnost goriva.
Prema njihovim podacima, agresivna vožnja može smanjiti broj kilometara koji automobil prelazi po litru goriva približno:
– 15 do 30 odsto pri većim brzinama na otvorenom putu;
– 10 do 40 odsto u saobraćaju s čestim zaustavljanjima i kretanjima.
To ne znači da će svaki vozač promjenom navika ostvariti toliku uštedu, ali pokazuje koliko način vožnje može uticati na potrošnju.
Dobra vijest je da štedljiva vožnja ne mora značiti sporu vožnju. Mnogo je važnije izbjegavati nepotrebno nagla ubrzavanja i kočenja, pratiti saobraćaj ispred sebe i održavati ravnomjernu brzinu kad god je to moguće.
Koliko se može uštedjeti za godinu dana?
Uzmimo jednostavan primjer.
Vozač godišnje prelazi 15.000 kilometara, a njegov automobil prosječno troši sedam litara na 100 kilometara. Ako promjenom načina vožnje uspije smanjiti potrošnju na šest litara, godišnje će potrošiti 150 litara goriva manje.
Pri pretpostavljenoj cijeni od 3,50 KM po litru, to znači uštedu od 525 KM godišnje.
Naravno, smanjenje prosječne potrošnje za cijeli litar nije zagarantovano. Rezultat zavisi od automobila, prethodnog načina vožnje, saobraćaja i uslova na putu. Ali računica jasno pokazuje koliko male razlike postaju značajne na većoj kilometraži.
Još nekoliko navika koje mogu smanjiti potrošnju
Pored pravilnog mijenjanja brzina, stručnjaci preporučuju i nekoliko jednostavnih postupaka.
Redovno provjeravajte pritisak u pneumaticima, jer nedovoljno napumpane gume povećavaju otpor kotrljanja.
Uklonite nepotreban teret i krovne nosače kada ih ne koristite. Naročito pri većim brzinama, krovna kutija može osjetno povećati potrošnju.
Izbjegavajte nepotrebno dug rad motora u mjestu, a više kratkih obaveza, kada je moguće, spojite u jednu vožnju.
Kod vozila s automatskim mjenjačem razmotrite korištenje režima Eco, koji kod mnogih modela prilagođava rad mjenjača i reakciju papučice gasa ekonomičnijoj vožnji.
Šta je onda najbolje pravilo?
Za mnoge automobile s ručnim mjenjačem prebacivanje u viši stepen prenosa oko 2.000 obrtaja može biti dobar početak, ali nikako univerzalna formula.
Mnogo važnije je da motor ne radi nepotrebno na visokim obrtajima, ali ni da se muči u previsokoj brzini.
Ipak, kada je potrebno bezbjedno uključivanje u saobraćaj, preticanje ili savladavanje uzbrdice, odgovarajuća snaga motora važnija je od trenutne uštede goriva.
Na kraju, najveće uštede često ne dolaze od opsesivnog praćenja kazaljke obrtomjera, već od mirnije, ravnomjernije i predvidljivije vožnje.
Jer automobil ne zna koliko ste odlučili da uštedite. On samo zna koliko ste puta nepotrebno pritisnuli gas – i koliko je goriva zbog toga završilo u cilindrima.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.