To se jasno može zaključiti iz njihovih saopštenja kojim ciljano podgrijavaju ionako uzavrelu atmosferu. Ja njih razumijem, oni su naučili da otimaju od ovog naroda. Sad ucjenjuju političke partije i ne biraju sredstva da dođu do svog cilja, a to je novac.
Gospodin koji se predstavlja kao lider “Stvaraoca” i koji je nekad, nažalost, bio predsjednik NSRS, trebalo bi da zna da u Srpskoj ima mnogo boraca koji nisu riješili osnovna egzistencijalna pitanja, nemaju posao, a o krovu nad glavom ne treba ni trošiti riječi. I oni ćute, čekaju bolja vremena i nadaju se da će jednog dana imati život dostojan čoveka. Ćute i penzioneri i obespravljeni radnici, samo “Stvaraoci” traže prava.
Izaći u javnost i staviti svoje zasluge ispred boraca i naroda je krajnje bezobrazno. Zasluge za stvaranje Srpske pripadaju borcima, građanima i funkcionerima. E, kad je riječ o ovim posljednjim, mnoga imena se vežu za kriminal, a cijenu za to još nisu platili. Možda je sad vrijeme?
Gospodin “stvaralac” bi trebalo da ode na Zejtinlik; nije mu daleko, tu je na Sokocu, kao i na mnoga druga groblja i da se pokloni onim pravim stvaraocima, koji su ujedno i temelj današnje Republike Srpske. Umjesto naklona, “stvaralac” je sebe stavio u prvi plan i traži prava. Stvorili su “Stvaraoci” bijedu i sirotinju, napravili su ogroman društevni jaz između bogatih i siromašnih…
Mnogo toga bi moglo da se napiše o rezultatima njihovog rada.
Tačno je i da među ratnim funkcionerima ima poštenih, ali oni su u manjini. Tačno je i da neki od njih teško žive i čudno je da oni ne traže pomoć, već to radi “stvaralac” povratnik iz Haga.
Da li se “stvaralac” sjeća pobune “Septembar 93” i zbog čega su tenkovi tada, u jeku rata, bili na ulicama Banjaluke, a ne na linijama? Srpska jeste stvorena 9. januara 1992. godine, ali u njenom rađanju najveću cijenu je platio narod. Ratni funkcioneri su se još u to vrijeme, zarad ličnih interesa, odrekli svog naroda i boraca. Sad je došlo vrijeme da narod zaboravi “Stvaraoce”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu