Iz našeg ugla

Tajna "Zlatne morune"

Povrh Zelenog venca u Beogradu od 1905. godine je postojala kultna kafana restoran koja se zvala “Zlatna moruna”, na žalost u novije vrijeme pretvorena u kinesku robnu kuću.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Ovo mjesto je moralo biti zaštićeno kao kulturno dobro od prvorazrednog značaja, sve sa starim crno bijelim fotografijama koje su ga ukrašavale. U ovom restoranu riblje specijalitete, riblju čorbu, ali i kavijar od ikre rečne ribe morune, probali su brojni gosti velegrada. Slavni Mika Alas je obožavao ovaj restoran i u više navrata tvrdio da je “Zlatna moruna” najbolji riblji restoran na Balkanu.

U ovom restoranu je 1914. godine skovana nesvakidašnja zavjera, pa su mladobosanski atentatori ušli u istoriju. U “Zlatnu morunu” je na ime Nedeljka Čabrinovića iz Bosne stiglo pismo sa bilješkom zagrebačkog lista Srbobran o dolasku Franca Ferdinanda u Sarajevo.

Tako je ime kafane ušlo u istoriju kao polazna tačka tri mladobosanca (Trifko Grabež, Gavrilo Princip i Nedeljko Čabrinović), koji su u svjetsku istoriju ušli kao glavni sprovodioci sarajevskog atentata na Vidovdan. Sama riba moruna na ovom podneblju ima izrazito mitske konoptacije. Dr. Radmilo Petrović piše u “Riječniku misterijskih inicijacija”, da je za stanovnike Lepenskog Vira, velika riba Moruna koja živi u Dunavu, mogla predstavljati po neku vrstu božanstva.

Ova džinovska slatkovodna riba, bila je objekt obožavanja neolitskih stanovnika područja Lepenskog Vira. Moruna je najverovatnije bila mitski Oanes o kome piše grčki istoričar Aleksandar Polihistor: “Onaj dio Vavilonije koji se graniči sa Arabijom bio je go i bez vode, dok je dio na drugoj strani bio brdovit i plodan. U Vavilonu su se u to doba okupljali ljudi raznih narodnosti, koji su prebivali u Haldeji i živjeli bez reda i zakona kao životinje s polja…

Prve godine, iz ovog dijela Eritrejskog mora koji se graniči sa Vavilonom, pojavila se neka životinja odarena umom, koja se zvala Oanes. Cijelo je tijelo tog živog bića ličilo na riblje, pod ribljom glavom imalo je još jednu glavu, a i noge slične čovječijim dodate su ribljem repu. Takođe, glas i govor bili su mu razgovijetni i ljudski, a slika mu se sačuvala do današnjih dana. Danju je to biće razgovaralo sa ljudima, a u to doba nije ništa jelo, dalo im je osnovno znanje, nauke i sve vrste umjetnosti. Naučilo ih je da grade kuće, osnivaju hramove, sastavljaju zakone i objasnilo im je načelo geometrije.

Protumačilo im je kako može da se razlikuje zemaljsko sjemenje i pokazalo im kako se beru plodovi: ukratko, poučilo ih je svemu što je moglo da ublaži način života, i da ga očoveči. Od tog vremena ništa drugo važnije nije pronađeno. Kada bi zašlo sunce, to bi biće opet uronilo u more i cijelu je provelo u dubinama, jer je bilo vodozemac”. Eto koliko se samo zanimljive istorije može pronaći tragovima dunavske morune, a njen izgled sa buljavim očima , mitski Oanes neodoljivo podsjeća na slavnu figuricu “Lepenca”, ikonički znak drevne srpske kulture.