Evo šta kažu Dragana i Biljana, dvije mame, dvije rođene sestre iz Pančeva, koje imaju po troje djece u osnovnoj školi. Pitali smo ih kako preživljavaju ove dane, šta im je najveći problem, kako izlaze na kraj sa svim obavezama i da li su djeca nepovratno izgubila radne navike.
Dragana Vasiljević (43) je inženjer informacionih tehnologija, majka Ive (14), Jane (13) i Minje (7) i od početka pandemije radi od kuće. Troje djece u osnovnoj školi, jedno u osmom, jedno u šestom, a jedno u prvom razredu, ozbiljan posao i suprug kome je posao takav da je često na putu, Draganu i pored, kako sama kaže, fantastičnih organizacionih sposobnosti, čine hobotnicom koja ujutru ustaje prva, a uveče liježe posljednja.
– Budim se dva sata prije svih i počinjem da radim jer kad djeca ustanu i ringišpil krene, rastrzana između milion obaveza, doručka, ručka, škole, domaćih, odvezi, dovezi, ja nikako ne mogu sve da postignem i posvetim se svom poslu kako treba. Posao nastavljam uveče kad se svi smire ili zaspe. Bez obzira na sve, drago mi je što imam ovo vrijeme kod kuće sa djecom. Starije kćerke su tinejdžerke, mlađa je krenula u prvi razred, pa sam im sada najpotrebnija i zbližile smo se.
Desi se, naravno, da bez obzira na to što svi znaju da mama radi ozbiljne analize i da se bavi brojkama, takođe znaju i da je kod kuće, pa se upada bez pardona na konferens kol. Srećna je jedino što od ponedjeljka, kad se svi, kako je najavljeno, presele onlajn, neće imati problem sa računarima.
– Držim i školicu računara, pa srećom svako ima svoj laptop. Mogu samo da zamislim kako je roditeljima koji imaju jedan računar kod kuće, a više djece i posao. Mada, svi se nekako na kraju snađu.
Što se djece i učenja tiče, brine je što imaju ogromne propuste u znanju, najviše jer nastava nije interaktivna, naročito kad su onlajn. Ali Dragana ističe da zaista nikom nije lako, ni djeci, ni nastavnicima, ni roditeljima.
Da ne bi potpuno izgubili radne navike, strukturu, kompas i provodili dan i noć na društvenim mrežama, Dragana ih tjera da se druže. Ne u većim grupama, nego sa jednim drugom, drugaricom, da se šetaju, treniraju…
– Sve je sada usmjereno na društvene mreže i dosta vremena se provodi na njima. S jedne strane to razumijem, s druge, kad vidim da je vrag odnio šalu, sve oduzimam. Naročito uveče, da ne bi sjedeli na telefonima do kasno u noć.
A sestre jedna drugoj pomažu, pa kad jedna ne stigne ili je prehlađena, druga za sve napravi ručak ili pomogne oko druge dece.
– Dragocjeno je kad neko može da utrči, a Bilja i ja smo jako bliske, uvijek tu jedna za drugu. Posao se sveo na cijeli dan, a spavanje na pet-šest sati. Šetnje, vježbe, drugarice, kume, trenutno je sve to na stendbaju.
Biljana Simonović (41) po struci je filolog, ali radi u jednoj banci na odjeljenju za upravljanje zadovoljstvom, odnosno na prigovorima i molbama. Poput sestre Dragane, od početka pandemije radi kod kuće, osim ono malo vremena kad se situacija smirila pa se vratila na posao. Troje djece, Dunja i Danilo, blizanci od 11 godina, i kćerka Petra, koja je drugi razred, od ponedjeljka najvjerovatnije potpuno prelazi na onlajn nastavu, a kad su to čuli, Biljana kaže da su svi kukali, i djeca i roditelji.
– Imali smo ovu nedjelju kao uvod, a od ponedjeljka smo svi kod kuće. Dunja i Danilo su dosta samostalni, učim ih da se što više međusobno pomažu i oslanjaju jedno na drugo. Sa Petrom je već druga situacija, moraću da budem uključena sve vrijeme, da pratim šta se kad dešava, kad su časovi, da li je sve stigla, naučila, razumjela… S njom je najteže, puno je propustila od prvog razreda, nije doživjela pravu školu, a kod Dunje i Danila se uključim samo kad vidimo da baš nešto škripi.
– Tu gdje ja radim se doručkuje, ruča, kuva, vrlo je živahno, šta da vam kažem. Dešava mi se da usred razgovora sa direktorom počne da pišti mašina za sudove da je završila – priča s osmijehom i dodaje da na periode ima utisak da sve fino ide, i drago joj je što je djeci nadohvat ruke, ali i da je nekad jako naporno.
– Da bih izgurala sve obaveze preko dana, moram da produžim radno vrijeme. Nekako mi se sve rastegne, ono ranije dok sam išla na posao jeste da izgubiš vrijeme u prevozu, ali znaš da kad si na poslu, na poslu si, kad si kod kuće, kod kuće si, pa to vrijeme nekako podijeliš. Neke kolege sad rade i vikendom, ali to vidim kao zaista poslednju opciju, piše Blic žena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu