Nekako ostadoh u čudu kada sam jutros u centru grada na gradilištu ugledao radnike iz nekih trećih zemalja.
Ovo su samo neki od aktuelnih komentara na društvenim mrežama naših sugrađana. Dakle, broj stranih radnika kod nas je sada toliki da je nemoguće ne primjetiti ko gradi zgrade po Banjaluci u posljednje vrijeme. Dok su istovremeno naši radnici u radnom angažmanu kod poslodavaca u Zapadnoj Evropi, uglavnom u Njemačkoj.
Naše građane Nijemci već decenijama posmatraju i postali su dio njihove svakodnevice, radna snaga bez koje Njemačka ne bi bila to što jeste. I svakim danom njemačko tržište radne snage je bogatije za bar jednog našeg radnika u punoj radnoj snazi, a mi siromašniji za tu osobu koja je odvela ili će veoma brzo da odvede cijelu porodicu.
To znači da će jedna škola ostati bar bez jednog učenika, učenici u razredu bar bez jednog drugara, u zgradi se neće paliti još jedno svijetlo kad padne noć, a ulica će biti sve tiša bez dječje graje. Bake i deke neće viđati djecu i unučiće.
A država ostaje bar bez dva poreska obveznika, dok Vodovod, Električno, Toplana, Čistoća, kablovski i telekom operater ostaje uskraćen za prihode.
Odlazak naših građana, egzodus porodica i uvoz stranih radnika je pitanje svih pitanja. To je pitanje opstanka Republike Srpske, a taj problem smo svi, evo, sigurno decenciju, gurali pod tepih i žmirili na odlazak članova porodice, prijatelja, komšija, kolega…
Sada je to sve došlo na naplatu. I svi se hvataju za glavu, grčevito traže izlaz preko noći. U Vladi se pišu ekonomske mjere, reformski zakoni, obećavaju se povišice, traži se od poslodavaca da posluju legalno.
Dotle, više od 60 odsto zaposlenih u realnom sektoru ima prikazanu platu do 600 konvertibilnih maraka!?
Sve dok u Republici Srpskoj zakidanje radnika i utaja poreza bude masovna pojava ne postoji taj zakon koji će promijeniti nečiju odluku da ode u Njemačku.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu