Volonteri su prvi put doživjeli da ih neko želi saslušati i pomoći.
Zahvaljujući dobrim ljudima, bilo je potrebno nekoliko časova da se skupi novac za liječenje osmogodišnje Medine Okanović iz Doboj Istoka, pred kojim je 32. operacija na mozgu.
Nisu psi krivi. Ni što su napušteni. Ni što su gladni. Ni što laju kad priđete kapiji azila na Manjači.
Negdje oko podneva, temperatura 38 stepeni. U ograđenom dvorištu, a lancem i katancem zatvorenom kapijom, u hladu krošnji zaleglo njih dvadesetak. Svako ko priđe kapiji, koja vodi u azil, naići će na ovu lajavu družinu. Čim neko priđe ogradi, čuju se. Ne iz bijesa, već iz uzbuđenja.
U BiH se uvozi smrznuti pileći file iz Turske, kojem je starost nepoznata i koji se nezakonito stavlja u promet, nakon što se odmrzava i koristi u prodaji kao svježi proizvod u prodavnicam, restoranima i roštiljnicama.
Medina Okanović iz Doboj Istoka, djevojčica od samo osam godina, više je vremena provela u bolnicama nego u igri s vršnjacima. Pred njom je 32. operacija na mozgu.
Na tabli postavljenoj još prošlog oktobra stoji da su "radovi počeli 2. oktobra 2024. godine". A na terenu – trava i korov, improvizovani parking, pa i kontejner.
Nadletio sam helikopterom ovo područje, vidio sam kako izgleda i gotovo je neshvatljivo da se na petanestak mjesta razvija požarište. Ali, požari ne ugrožavaju Trebinje.
Prije mjesec dana smo im pisali zadnji put i ništa se nije promijenilo. Stanje je katastrofalno.
Preuzimam na sebe da se pitanje finansiranja azila riješi. I neću ostati na riječima, već u utorak primiću predstavnike Azila Manjača, saslušati njihove potrebe i pomoći da se ovaj problem riješi.
Zelena površina u banjalučkom naselju Borik, koja bi, zapravo, trebalo da bude dječje igralište, ne liči na mjesto predviđeno za bezbrižno djetinjstvo. Vidi ovo svako ko ovdje živi ili kroz naselje prolazi.
Lift za osobe s invaliditetom, onaj u srcu Banjaluke, na Trgu Krajine, umjesto da bude simbol pristupačnosti i brige, slika je vandalizma i nemara.
Danas osvježenje uz kišu koja je već zahvatila sjeverne i zapadne krajeve Bosne, a u narednim satima širi se prema ostatku zemlje. Jedino dijelovi juga Hercegovine ostaju suvi.
Umjesto pijeteta, korov do koljena. Nepokošena trava gdje god da se okrenete. Ovako danas izgleda groblje u banjalučkom naselju Pobrđe.
Između zgrada u mnogim banjalučkim naseljima postoje prostori zamišljeni kao prostor za najmlađe. Da imaju mjesto za igru i da budu sigurni. Ali, kada vidite ove fotografije, to baš nije tako.
Ako ste se nadali da ćete konačno znati kako se obući narednih dana, prevarili ste se. Pred nama je red kiše, red sunca, svježa jutra pa tropski dani.
Zakon vas obavezuje da imate minimum dva radnika stalno zaposlena u azilu sa radnim vremenom od osam sati. Sramotno je što pokusavate po ko zna koji put zamazati oči i prodati maglu građanima koji bi trebali da vjeruju vama, a ne svojim očima.
U lijepu, sunčanu nedjelju, tamo negdje oko 14 časova, najuži centar Banjaluke bio je bez ljudi. I domaćih i stranih. A ne može čovjek da griješi dušu, pa da ne prizna da se ovih dana na ulica počesto čuje i njemački jezik, bome i španski.
Sunčana nedjelja u julu, uobičajeno vrijeme za šetnju ili kafu. Fotografije iz centra Banjaluke, nastale prije nekoliko minuta iz Gospodske ulice i parkića, ništa od toga ne pokazuju.
Ljeto se polako vraća. Narednih dana sve toplije, ali bez vrućina kakve su iza nas.
