Draženko Budimir, direktor Zadruge “Livač”, kaže za “Avaz” da je proizvodnja trapista pokrenuta 1882. godine u manastiru Marija Zvijezda.
Ujutro se mlijeko prima zatvorenim sistemom. Potom se mlijeko prebacuje u siranu i dodaju se francuske kulture. Formira se gruš. Sir odlazi u kadu, presa se, potom stavlja u kalupe. Odstoji nekoliko sati, a dan kasnije se stavlja u salamuru. Nakon toga, tri mjeseca u zrioni. Okreće se svakog dana ručno i čisti da ne bi došlo do pojave plijesni – kaže Budimir.
Naziv i porijeklo sira potiču iz francuskog manastira, a proizvodnja se poslije proširila po ostalim trapističkim manastirima širom Evrope. Redovnici trapisti, podsjeća Budimir, pokrenuli su krajem 19. vijeka proizvodnju piva i sira, osnovali prvu ortopediju, izgradili prvu hidrocentralu.
– “Livač” dnevno proizvede sto kilograma sira. Nekad rade i duple ture pa izađu na dvije tone sira mjesečno, a za to je potrebno 20.000 litara mlijeka. Za krajnju fazu, za jedan kilogram sira trapista potrebno je deset litara punomasnog, neobranog mlijeka – kazao je Budimir.
Otac Ignacije i brat Luka
U banjalučki manastir 1882. godine došao je otac Ignacije iz francuskog manastira Notre-Dame de Port-du-Salut. – On je pola godine brata Luku podučavao pravljenju sira. Najprije su sir pravili samo za potrebe manastira. Poslije su proizvodnju povećali pa su sir prodavali i na tržištu Ugarske i Austrije, gdje je svakodnevno otpreman poštanskim kolima – istaknuo je Budimir.