Kolumne

Država

Kakva je perspektiva države ili državne zajednice, entiteta, kantona, grada, opštine ili, na kraju mjesne zajednice, koju mrze njeni građani?

Milan Pilipović
FOTO: SRPSKAINFO

Odgovor je jednostavan perspektiva je veoma loša i neizvjesna, kao i građana koji u toj zemlji, Bosni i Hercegovini, žive.

Da nije tako, na skupštinskim sjednicama, na sastancima vlada i vladara, razgovaralo bi se o mogućnostima kako da svima bude bolje, da narod bolje živi, više zarađuje, da bude spreman za odgovor na svjetske ekonomske probleme, da lakše školuje djecu i bezbrižno obrađuje njive, a ne kako da komšiji crkne krava.

Zapravo, niko nije svjestan da ni krava odavno nema, da su sve pocrkale, zbog prejake političke kontaminacije prostora.

A u tom prostoru, sa nestvarnim prirodnim ljepotama, omeđenom granicom BiH, veoma loše žive pretežno dobri, ali uveliko zavađeni ljudi. Tome su kumovali pretežno loši političari čiji je zadatak da mire umesto što zavađaju svoje građane.

Zato se svako zatvorio u svoj nacionalni ili stranački tor pa odatle mjerka i reži, pali vatru mržnje i stalnih sukoba, ružno piše i loše govori, zaključuje izvan svake logike, na štetu zajednice u kojoj živi, a u korist privilegovane grupe. Zato u BiH nema državnog patriotskog osjećanja, nego se on djelimično svodi na patriotizam prema vlastitom narodu, odanosti partiji, interesnoj grupi.

Uzroci su svakako u dugim i burnim vremenima, kada su razni zavojevači i okupatori ovdje pokušavali izgraditi državu po svojoj mjeri, a ne naroda koji u njoj žive. Kratkotrajni period patriotizma prema SFR Jugoslaviji, kao model odgovora na takav izazov, kao primjer takozvanog suživota, međunacionalne tolerancije i razumijevanja, mogao je poslužiti kao formula u Bosni i Hercegovini. Mogao, ali nije.

Na ispitu su pali domaći političari. Oni zbog ličnog interesa očigledno nisu bili, niti su sada, zainteresovani da taj ispit polože. Praksa je pokazala da sve što je za narod loše, za političare koji ga predvode to je dobro, jer garantuje dugogodišnju vlast sa neograničenim privilegijama i lako dostupnim ličnim interesima.

Formula uspjeha vladajućih grupa, naravno, nije u potpunosti domaći izum. To se, na osnovu dugogodišnjih iskustava, mora dovesti u kontekst istorijskih događaja, kada su ovdje podizani krvavi ustanci, bune i ratovi. U zapaljivom buretu, kada se jednom narodu, bilo kojem i bilo gdje u BiH, ustupi ekskluzivitet na državu, gubitnik je država i svi narodi i građani u njoj.

A ovdje se to i sada dešava. Sve dok svaki pojedinac problem drugoga i drugačijeg ne vidi i doživljava kao svoj, neće biti dobro ni za koga.

Uostalom, najbolji i sasvim jasan odgovor na pitanje s početka ovog teksta dala nam je grupa mladih na savskoj obali, u Gradiški, na granici BiH i Hrvatske, vjekovnoj granici Istoka i Zapada.

Na uslovno pitanje, kada bi ova država bila napadnuta, sa bilo koje strane, i sa istoka i sa zapada, i sjevera i juga, iz vazduha ili sa vode, šta bi oni učinili, da li bi BiH branili, odgovor je bio negativan. Čak i više od toga, kazali su da bi pomogli potencijalnom osvajaču, jer u odbrani sadašnjih vrijednosti ne prepoznaju smisao za bilo kakvu žrtvu!

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu