Sve to nas je dovelo i do situacije da će ovi sistemi morati ozbiljno da se mijenjaju, jer im drugačije prijeti urušavanje, smatraju sagovornici Srpskainfo, koje smo pitali zašto ove, za svako društvo važne oblasti kod nas godinama tavore u problemima.
Upravo to je nedavno, u Narodnoj skupštini RS, istakao i sam srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, tvrdeći da se bez reforme obrazovanja, koje je neproduktivno i ne daje kvalitet, društvo neće kretati naprijed.
Profesor sociologije Ivan Šijaković ističe, međutim, da tako teškim pitanjima niko zaista neće da se bavi, počev od političara, iako mnogi osjećaju potrebu da se stvari promijene.
Da biste uradili, recimo, reformu obrazovanja, to je ozbiljan zahvat koji mora da pođe od osnovnog do visokog obrazovanja i potrebno je više godina za to. U zdravstvu je možda i veći problem razvoj privatne sfere i tu se stavlja akcenat, dok se javni sektor samo održava da ga ima. Najveći je zahvat, naravno, u privredi, gdje malo kome od političara ide u prilog da nešto rade, jer onda će poremetiti uspostavljene odnose i ispustiće iz ruku kanale, gdje se najviše novca izvlači – kaže Šijaković, dodajući da političari neće ni da rizikuju da izazovu nezadovoljstvo kod birača, te se samo drže priča koje su “zgodne u predizborno vrijeme”.
Smatra i da je mnogo razloga zbog kojih će stanje ostati manje-više isto i u naredne dvije decenije.
Profesor ekonomije Marko Đogo, ipak, misli da vremena za promjene nema ni blizu toliko, te da će društvo vrlo brzo morati da reaguje.
– Sve je to jedna dosta složena situacija, ali nema nam nazad. Dobro je da se govori o tome, da znamo šta je potrebno promijeniti, ali dok ne prelomimo da smo spremni i na neke socijalne troškove, koji će biti manji od ukupnih društvenih koristi, nema ni naprijed. U svim tim sistemima se akumuliraju troškovi koji sada daleko prevazilaze koristi koje od trenutnog stanja imaju manje interesne grupe, tako da će u jednom trenutku društvo morati da prelomi i te stvari da izvede na čistac.
I da reformiše, zaista, sve te sisteme, jer je alternativa njihov krah. Od broja studenata do broja pacijenata, do toga da će plate postati neodržive u javnom sektoru, ako se ne podigne efikasnost i konkurentnost – kaže Đogo.
U privredi je, dodaje, neophodno rasterećenje od poreskih nameta i deregulacija, da bi preduzeća “prodisala”, što nije ništa nepoznato.
Po mišljenju Tanje Topić, političke analitičarke, velike društvene probleme mi znamo prepoznati, ali nedostaje sistematičan pristup i vizija, a zatim i znanja i vještina kojima bi se napravila rješenja.
– Ako političar samo identifikuje probleme, on je onda analitičar, a zapravo sa timom ljudi koji to razumiju treba da ih rješava. I to ljudi koji to mogu i znaju. Međutim, godinama se kod nas ostaje samo na djelimičnoj identifikaciji problema i nekim parcijalnim rješenjima, a stiče se utisak da stvari koje se tiču opšteg dobra, nisu prioritet u agendama političkih partija. Dodatno nas opterećuje to što se stalno vrtimo u krugu i u što je u našem mentalitetu da čekamo da neko drugi riješi naše probleme. Taj stav dobrim dijelom zauzima i veliki dio političara, a ni mi kao građani nismo spremni da zauzmemo stav da je ključ rješenja zapravo u našim rukama – kaže Topić.
Interesi
– U suštini postoje određene interesne grupe čijim parcijalnim interesima šteti ono što bi bilo korisno društvu u cjelini. Te grupe nisu samo patent Republike Srpske, već i u razvijenim društvima postoje te interesne grupe koje raspolažu finansijskom moći i često su bolje organizovane od ostatka društva. One znaju svoje interese da zaštite institucionalnim mjerama, odnosno utiču na vlast da se situacija ne promijeni na njihovu štetu. I čini mi se da ih ima u svim ovim oblastima. Za svaku ozbiljnu društvenu promjenu, kao što su reforma zdravstva ili obrazovanja, ima grupa ljudi koji bi bili na neki način gubitnici tih reformi, a to su oni čije znanje i kompetencije ne odgovaraju potrebama modernog obrazovanja ili zdravstva i koji bi kroz proces tih reformi ostali ili bez posla, ili bi njihova pozicija bila lošija, te se i oni, takođe, bore protiv toga. Reforma sistema podrazumijeva da jedan sloj u društvu, koji je manje fleksibilan, bude pogođen i onda je to opasno i političko pitanje, pa se vrši i politički i društveni pritisak da do reforme ne dođe – kaže profesor Đogo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu