Dr Slavica Borković, šef zdravstvene ambulante u selu Jabuka, kaže da su pacijenti zadovoljni.
– Sve je manje nesporazuma i sve više pacijenata traži da kod njega dođu na pregled. Sad je on naš – navodi Borković.
Hijazi kaže da kada dođe do nesporazuma, kolege u smjeni rado uskače u pomoć.
– Sve manje pitam za pomoć – nasmijano priznaje mladi ljekar, za koga kolege kažu da im je jako draga osoba.
– Jezički problem je bio u početku, sada je toga sve manje. Prihvatili smo ga kao člana porodice i kao sina, a on nas naziva familijom – objašnjava ljekarka Borković.
Odlučio da ostane sa narodom kojem “mnogo dobrog duguje”
Prihvatanje je bilo obostrano, te je nakon studija medicine, koje je u Beogradu i Novom Sadu na engleskom jeziku završio, ljekar odlučio da ipak ne ode na specijalizaciju u inostranstvo već da ostane sa narodom kojem, kako kaže, “mnogo dobrog duguje”.
– Ljudi me zovu na slavu, osjećam se kao dio naroda i zbog toga želim da ostanem ovdje i da pomažem ljudima koji su bili dobri prema meni, da im uzvratim. Ovdje sam od svoje 18. godine, sada imam 27, odrastao sam ovdje – ističe ljekar koji je porijeklom iz Gaze, koja je trenutno razorena izraelskim napadima.
Pacijenti me pitaju da li mogu da mi pomognu da nađem porodicu
Njegove kolege ističu da iako ne zna gdje mu je porodica, sestra i njeno dvoje male djece, očaj ne pokazuje pred pacijentima, te je uvijek vedar i nasmijan.
– Pacijenti me pitaju o porodici, da li mogu da mi pomognu, nadaju se da će rat da prestane – kaže Ahmed.
Za smrt strica saznao na poslu
Hijazini saradnici dodaju da iako je bilo emotivno teških situacija njihova podrška nije izostala.
– Za smrt strica je saznao na poslu, to je bilo strašno. Njegovi su sada u nekom kampu. Zna da su živi i ništa više od toga – objašnjava Slavica Borković.
Iako je 3.000 kilometara daleko od bližnjih, sam i nerijetko uplašen, Ahmed snagu pronalazi u ljudima oko njega i izuzetno kratkim razgovorima sa bližnjima, koji su vrlo retki zbog lošeg signala u Gazi.
– Dvije nedjelje se nisam čuo sa sestrom, majku sam prije neki dan čuo na dva minuta i rekli su mi samo da su živi…to me drži u životu – kaže Ahmed.
Vrijeme provodi u molitvi i u kuhinji gdje pravi tradicionalne kolače, čiji miris ga vraća u djetinjstvo. Ahmed Pančevo smatra svojim novim domom.
– Nemam više gdje da se vratim. Radim u mjestu nedaleko odavde, Starom Tamišu. Mještani me vole, kao i ja njih – objašnjava Ahmed dok mu na ulici prilaze poznanici da ga pozdrave prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu