Magazin

Magična moć minerala, biljaka i moderne medicine (85): Jin i jang

Kineska filozofija pretpostavlja da su ove dvije energije u polarnom odnosu jedna prema drugoj.

FOTO: ADRIAN BRADSHAW/EPA

Jang i jin su dvojni aspekt prirode koji odgovara parasimpatičkom (jin) i simpatičkom (jang) nervnom sistemu, pozitivnom i negativnom naelektrisanju u fizici, bazama i kiselinama u hemiji, sistoli i dijastoli, udisanju i izdisanju…

Jin organi: jetra, srce, slezina, pluća, bubreg i perikardijum (opna koja oblaže srce);

Jang organi: žučna kesa, želudac, tanko crijevo, debelo crijevo, mokraćna bešika.

Čovjek posjeduje tri energije:

1. nasljednu – koja je energetski potencijal i rađa se sa čovjekom. Ona zavisi od gena;

2. odbrambenu;

3. hranjivu – dolazi iz vazduha i ishrane.

Ova energija stvara sve elemente i u njih se utapa. Ove tri energije cirkulišu nematerijalnim kanalima, koji se nazivaju meridijanima u tijelu. Postoji 12 glavnih meridijana i dva centralna. Ovih dvanaest meridijana odgovaraju, odnosno vezuju se za 12 organa kojih po kineskoj tradicionalnoj medicini ima u organizmu. Dva centralna meridijana odgovaraju posebnim funkcijama.

Duž meridijana energija protiče tokom cijelog života. Hranljiva energija je prisutna u glavnim meridijanima. Nasljedna je u dodatnim meridijanima. Odbrambena zahvata različite meridijane i sisteme krvnih sudova i mišića. Energija je uključena u sve životne procese – kretanje, osjećanja, mišljenje. Nedostatak hrane i prekid unošenja kiseonika disanjem mogu ozbiljno da iscrpe energiju i ugroze život.

Ljudski organizam je jedan od manifestacija čija (Qi) i u njemu se či manifestuje kroz nekoliko faza:

1. najbitniji či je „krv”;

2. či „soli”;

3. či „vode”;

4. či „vazduha”;

5. či „groma” – elektriciteta koji stalno kruži telom.

Između polova jina i janga nalazi se pet svjetova:

1. svijet vibracija (energija vatre);

2. svijet preatomskih čestica (elektron, proton, neutron – energija vode);

3. svijet elemenata (energija zemlje);

4. biljni svijet (energija drveta);

5. životinjski svijet (energija metala).

Svaki od 14 meridijana u dnevnom toku ima svoj energetski maksimum i minimum. Maksimalan potencijal dostiže se u momentu prolaska energije (Qi) kroz meridijan, a minimalan kroz 12 sati od tog vremena. Svaki organ koji radi, koji živi, proizvodi energiju, i mi poznajemo njene hemijske manifestacije. Svaka funkcija ili organ šalje na površinu jedan dio svoje energije u parnom meridijanu. Vitalna energija neprestano kruži čovjekovim tijelom uvijek u istom smjeru, od pluća kroz sve organe i opet za 24 sata vraća se u pluća „gospodara energije”. Ovaj redoslijed nam omogućava efikasno terapijsko djelovanje na organe.

U najvećoj količini energija se skuplja u akupunkturnim tačkama – pravim čvorištima tog životnog sistema. Zastoj, poremećaj ovog pravilnog proticanja izaziva tegobe (funkcionalni poremećaj), a ubrzo zatim i bolest. Međutim, jasno je da djelovanje na tim mjestima može da izazove terapijske efekte na organima koji se tim sistemom obuhvate. Te tačke su smještene na koži, a ona je granica između makrokosmosa i mikrokosmosa.

Na osnovnim kanalima ima 309 akupunkturnih tačaka sa svake strane tijela, 52 na posebnim, a 126 van meridijana, tzv. ekstra akupunkturnih tačaka, i izvjestan broj novih, što ukupno iznosi oko 1.410 akupunkturnih tačaka, od kojih neke nemaju veću terapijsku i dijagnostičku vrijednost.

Naučnici na Zapadu otkrili su da se omski otpor kože upadljivo smanjuje u izvjesnim područjima (akupunkturnim tačkama), i to iz nepoznatih razloga, te da je ova promjena otpora prisutna kod svakog čovjeka. Danas se već uveliko koriste uređaji za mjerenje omskog otpora kože u dijagnostici i planiranju terapija.

Po Kinezima, akupunkturne tačke su prozori tijela i izvori energije. Najviše energije imaju početne i završne akupunkturne tačke, te tačke ukrštanja. Površina tačke je 2 do 5 mm² (veličine glave čiode), tačka je ovalna ili okrugla, bogata je nervnim završecima, vlaknima i nervnim tjelešcima, uz obilje arteriola, limfnih sudova, venula, mastocita itd.

Akupunkturne tačke su aktivne i poslije smrti do 48 sati. Prilikom stimulacije akupunkturnih tačaka luče se medijatori histamin, serotonin, bradikinin, prostaglandini, supstanca P, a i enkefalini i endorfini u mozgu. Preko akupunkturnih tačaka mogu se dobiti dvije informacije:

1. mehanička (ubod);

2. hemijska, preko aferentnih vlakana do kičmene moždine.

Izazvana i održavana kosmičkim ritmovima, energija i njene promjene u meridijanima mogu imati povremene nepravilnosti, koje su posljedica mikrokosmičkih (npr. obilan obrok) ili makrokosmičkih uticaja (oluja). Postoji kompenzatorni mehanizam koji može da neutrališe ove nepravilnosti ukoliko one ne prelaze izvjesne granice tolerancije. Ova kompenzacija se ostvaruje preko prednjeg i zadnjeg neparnog srednjeg meridijana.

Zadnji meridijan odgovara cerebrospinalnoj (moždanokičmenoj) osovini i njegova energija je dominantno jang te odgovara centralnom nervnom sistemu. Prednji meridijan ima pretežno jin energiju i odgovara vegetativnom nervnom sistemu. Usljed nedostatka energije u meridijanima, zadnji meridijan je dodaje, a u slučaju viška apsorbuje je prednji meridijan. Ovo je moguće u izvjesnim granicama, a preko toga predstavlja bolesno stanje. Da bi se uspostavio energetski ekvilibrij (ravnoteža) u tijelu poseže se za akupunkturom pomoću akupunkturnih igala, lasera, magneta, masaže i mokse.

Akupunkturni tretman se odvija preko akupunkturnih tačaka ili meridijana. Tradicija nas uči koje tačke treba tretirati da bismo stimulisali određeni organ, a na kojim tačkama treba primjeniti isti postupak za smirivanje organa. Otkriveno je da postoji i razmjena energije između onoga koji se liječi i ljekara terapeuta. To otvara bezbroj pitanja o odnosima među bićima i o razmjeni između unutrašnje sredine i spoljašnjih sila.

Sa gledišta kvantne mehanike, tijelo je energetsko polje. Ljudsko tijelo ima pet važnih polja kontakata sa spoljašnjim svijetom:

1. lice, uključujući i čulne organe u tom području;

2. ruke;

3. genitalni aparat;

4. noge;

5. koža (u cjelini) i posebno grudi (kod žena).

Energija jin i jang bezmalo su u ravnoteži i u jednakim proporcijama u nivou prstiju. Zahvaljujući toj vrsti energetske neutralnosti vrha prsta, ruke i noge su u stanju da apsorbuju višak energije ili je dodaju. Rožnata materija nokta električni je izolator. Dlanovi i tabani su vrlo osjetljivi i propustljiviji te podložniji liječenjima zasnovanim na osmozi. Postoje i minimalna područja kontakta kao što su grudi kod žena, koža u cjelini, zadnjica kada se sjedi. Iz tih struktura kod psihičkih oboljenja energija je povučena kao mehanizam odbrane.

Odrasla osoba funkcioniše simultano na dva različita nivoa – jedan je psihički, drugi je somatski, i oni kod zdrave osobe sarađuju. Sasvim je razumljivo da je akupunktura na Zapadu dočekana skepticizmom ljekara koji se bave savremenom medicinom, jer je remetila utvrđene osnove na kojima je njihov duh drijemao. Ljekaru sa Zapada bila je potrebna velika hrabrost da od tridesetih do šezdesetih godina prošlog vijeka liječi pacijente akupunkturom, kao što je to bio dr Pavlović u Beogradu. U tome su ga ohrabrivali brzina i efikasnost samog postupka i izvanredni terapijski rezultati.

Iz Kine su stizale vijesti o liječenju nekih oboljenja i poremećaja pred kojima je savremena medicina bila nemoćna. Uz ogroman napor iz Kine zajedničkim jezikom su progovorile obje medicine i počelo je postavljanje akupunkture na precizne naučne osnove i produbljivanje i usavršavanje metoda (primjer za to je osnivanje Međunarodne škole tradicionalne medicine pod rukovodstvom akademika prof. dr sc. med. Antonija Škokljeva).

Preduzeta su brojna istraživanja u Kini, Francuskoj, Švedskoj, SAD, Kanadi, bivšoj Jugoslaviji, Rusiji, Bugarskoj itd. Ova istraživanja su dala značajne rezultate za kratko vrijeme i rasvijetlila neka gledišta o tome kako djeluju metode akupunkture.

Zbog nedostatka odbrambene energije stvaraju se praznine, a višak škodljive loše energije predstavlja punoću koja uzrokuje nedostatak esencijalne energije. Za kinesku tradicionalnu medicinu bolesti nastaju zbog pet spoljnih uzroka kao što su hladnoća, vjetar, toplota ili vatra, vlaga i suvoća, i pet unutrašnjih uzroka (psihomotorni): bijes vezan za jetru, radost za srce, uznemirenost za slezinu, tuga za pluća, strah za bubrege. Ovih pet emocija vezanih za određene organe neće na njih negativno uticati ako se vodi zdrav život. U otkrivanju neravnoteže pristupa se akupunkturi i promjeni ishrane.

Dr Dmitar Hajder

(Nastaviće se)