Nazvan po sjevernom polarnom sazviježđu medvjeda, ἄρϰτος na grčkom medvjed, definisan arktičkim krugom – imaginarnom crtom geografske širine 66,5° sjeverno od Ekvatora na ogromnoj površini od oko 14,2 miliona kvadratnih kilometara, ledom prekrivenog Arktičkog okeana i ostrva, i kopna sjevernoameričkog i evroazijskog kontinenta u okruženju sa svega 4 miliona stanovnika. Polovina živi u dva jedina veća urbana centra – Murmansku i Norilsku, dok autohtoni narodi: Aleuti, Eskimi, Sami, Enetsi, Oluchi, Komi, Mansi, Cukci, Vepsi, Laponci, Jakuti, i neki manji nomadski narodi, žive po manjim naseljima koja grade i u ledu.
Surovu arktičku klimu karakterišu temperature do -52°C, hladne zime od septembra do maja, duge polarne noći sa malo svjetlosti, i oskudna vegetacija tundre.
Usljed klimatskih promjena, velikih dostignuća nauke i tehnologije, i novootkrivenih prirodnih resursa krajem prošlog vijeka, došlo je do značajnog rasta međunarodnog interesa za saradnju sa ovim prostorom. Na Arktik se sve manje gleda kao na prirodnu barijeru između evroazijskog i američkog kontinenta, a sve više kao jedno od važnih geostrateških područja.
Glavni razlozi naglog porasta interesa nalaze se: u mogućem skraćenju tranzitno-trgovačkih ruta među kontinentima, rastućoj realizaciji ekonomskih resursa u oblastima energetike, rudarstva i ribarstva, i velikom značaju regiona u proučavanju klimatskih promjena i globalne meteorologije.
Sa klimatskim promjenama i ubrzanim rastom temperatura vazduha na ovom prostoru, sve se manje leda zadržava u arktičkim morima. Stručne studije predviđaju potpuni nestanak ljetnog leda na Arktičkom okeanu već do 2035, a ogromni potencijali sjeverne pomorske rute i trgovačkih koridora mogli bi Arktik pretvoriti u svjetski region budućnosti. Skraćujući tranzitno vrijeme za isporuke roba između Azije i Evrope više od 30 odsto, Sjeverni pomorski put stiče veliki potencijal u preoblikovanju globalnih brodskih koridora. Velika logistička kompanija iz Ujedinjenih arapskih emirata – DP World već je potpisala sporazum o upotrebi specijalizovane flote kontejnerskih brodova sa ruskim Rosatom.
Primarni pokretač ekonomije Arktika su energenti. Istraživanja i procjene naučnika američkog geološkog društva kažu da se četvrtina neotkrivenih svjetskih rezervi fosilnih goriva (nafte i zemnog gasa), nalazi ispod arktičkog leda. Do sada je otkriveno oko 60 velikih naftnih i gasnih polja, ali se usljed nedostatka prateće infrastrukture eksploatacija isplati samo na lokacijama fizički najbližim infrastrukturnim čvorištima i poznatim tržištima.
Rusija je do sada investirala desetine milijardi dolara u gasna polja, rafinerije, luke, aerodrome, pruge, cjevovode i drugu infrastrukturu, a njihova postrojenja za proizvodnju tečnog prirodnog gasa – Yamal LNG, uvrstilo je Rusiju u najveće svjetske snabdjevače ovim energentom. Neki pomaci su vidljivi i u drugim zemljama tako da Amerikanci pripremaju značajno otvaranje Aljaske, za koju se pretpostavlja da čuva najveće rezerve sirove nafte na Arktiku, dok Norvežani investiraju više od 5 milijardi dolara u dugoročnu eksploataciju naftnog polja u Barencovom moru.
Rudna bogatstva su drugi najtraženiji resurs Arktika. Ovaj region, a naročito ruski dio, bogat je zlatom, srebrom, dijamantima, platinom, kobaltom, bakrom, željezom, ugljom, niklom, titanijumom, uranijumom i rijetkim metalima za moderne tehnologije, dok Aljaska i kanadski dio imaju olova i cinka. Glavni rudarski centri su Murmansk i Norilsk.
Arktik je privlačan i za investitore u sve tipove obnovljivih izvora energije: hidrocentrale, geotermalna polja, solarne parkove i vjetroparkove.
Riba je resurs budućnosti i veliki potencijal Arktika.Veliki dio globalnog izlova ribe već sada dolazi iz Barencovog mora, a više od polovine godišnjeg izlova za potrebe SAD obezbeđuju se u Beringovom moru. Stručne procjene govore da u arktičkim morima ima dovoljno ribe da podmiri potrebe cijelog svijeta.
Ekonomisti cijene da arktička ekonomija danas vrijedi nešto manje od 500 milijardi dolara, i da je za njenu punu integraciju u globalne ekonomske tokove neophodno obezbijediti još nešto više od 1.000 milijardi dolara. Nedostaci prateće infrastrukture pokrenuli su hiljadu projekata u ovoj oblasti, a ogroman kapital neophodan za finansiranje omogućava povećanu prisutnost i uticaj zemljama poput Kine.
Osnivanjem Arctic Councila, jedinstvene međunarodne institucije za regionalnu saradnju, koordinaciju i interakciju arktičkih država i autohtonih naroda u Otavi 1996. godine, saradnja je znatno unaprijeđena. Arktički savjet se bavi i energetskim pitanjima, konceptima zaštite okoline i održivog razvoja, i svim drugim pitanjima izvan vojno-strateške imperije.
Rusija, SAD, Kanada, Danska i Norveška – države sa blizinom litoralnog Arktičkog okeana čine Arktičku petorku zaduženu za upravljanje najvećim dijelom regiona, i zajedno sa Finskom, Švedskom i Islandom – državama iznad Arktičkog kruga, čine Arktičku osmicu stalnih članova Arktičkog savjeta. Predsjedavanje savjetom se rotira svake dvije godine, a odluke Savjeta se donose konsenzusom stalnih članica, uz njihovu punu uključenost i konsultacije.
Nearktičke države sa pokazanim interesom i učešćem u projektima: Njemačka, Holandija, Poljska, Velika Britanija, Francuska, Španija, Kina, Indija, Italija, Japan, Južna Koreja, Singapur, Švajcarska, imaju status posmatrača – bez prava na odlučivanje. Sekretarijat savjeta se nalazi u Tromsøu, na sjeveru Norveške.
Ulažući u fini diplomatski balans, ostavljajući politiku pred vratima regiona, Savjet osigurava arktički poredak i kolektivni interes arktičkih dioničara, a kao potvrdu najbolje međunarodne saradnje dobio je nominovanjem za Nobelovu nagradu za mir.
Mada je Savjet diplomatski umjesno navigirao neslaganjima država članica oko ratova u Iraku 2003, Gruziji 2008. i aneksiji Krima 2014, pozicije oko aktuelnog sukoba u Ukrajini bile su nepomirljive.
Nedavna objava američkog Stejt departmenta da je pozicija Rusije svugdje, uključujući i Arktik, umanjena njenom invazijom na Ukrajinu, najavila je kvarenje odnosa. Slijedilo je zajedničko saopštenje sedam od osam država stalnih članica Savjeta da privremeno obustavljaju angažman u radu Savjeta i njegovim pripadajućim tijelima do proljeća 2023, tj. do ruskog predavanja predsjedavanja Savjetom Norveškoj, i da zbog ruske flagrantne povrede ukrajinskog suvereniteta i teritorijalnog integriteta neće učestvovati na sljedećem sastanku viših arktičkih zvaničnika krajem mjeseca u Arhangelsku.
Uporedo sa ovim počelo je preispitivanje finansijskih interesa Zapada u ruskom arktičkom prostoru, prije svega u LNG mega projektima. Shell-ova najava izlaska sa ruskog energetskog tržišta može uticati na ruske planove sa GazpromNeftom, a najava izlaska britanskog Beyond Petroleum iz svog dijela od 19,75%, u ruskom Rosneftu može uticati na Arctic Vostok Oil Project.
Mada francuski TotalEnergiesa, veoma uključen u projekte ruskog arktičkog gasa, od čega u 19,40% dionica ruskog PAO Novatek, 20% gasovoda Yamal LNG, 10% arktičkog LNG-2, i 10% čvorišta za pretovar LNG duž Northern Sea Route, još nije objavio planove za izlazak iz energetskog sektora Rusije, budućnost OB LNG-a Gydan Arctic-a postaje upitna. Upitni su i angažmani italijanskog Saipem, turske Renaissance Heavy Industries, američkog Halliburton i njemačkih Siemens i BASF, ključnih tehnološko i finansijski sposobnih učesnika u ruskoj arktičkoj energetskoj sferi.
Imajući u vidu da Rusija čini polovinu stanovnika Arktika, preko polovine obale, većinu industrije, da dominira arktičkom proizvodnjom energije, ribolovom i brodskom flotom, i da ima veliki značaj u praćenju globalnih ekoloških pitanja i razmjeni naučnih podataka između meteoroloških opservatorija u praćenju sibirskog topljenja permafrosta, Zapad se zamrzavanjem dijaloga s Rusijom na Arktiku, bez urađene due diligence, izlaže dugoročnom geostrateškom riziku zbog kratkoročne političke dobiti.
Rusija bi kao odgovor vjerovatno mogla preusmjeriti planove predsjedavanja Savjetom na svoje arktičke interese i na aranžmane sa drugim nearktičkim državama, koje mjerkaju svoje mjesto za arktičkim stolom.
Nije velika tajna da Indija razgovara oko 9,90% dionica Novatek’s Arctic LNG-2 i da je ponovo zainteresovana za North-South corridor (mješoviti koridor željeznica-more) od ruske Vostok Arctic project zone do luka u Indijskom okeanu na jugu, da Ujedinjeni arapski emirati dugo prate potencijal Northern Sea Route i da se u slučaju izlaska TotalEnergies sa ruskog tržišta gasa može očekivati njihov ulazak i kontrola čvorišta za pretovar LNG-a za jugoistočnu Aziju i države ASEAN.
Zapadni analitičari procjenjuju da su dugoročni efekti ruske izolovanosti upitni i da zaslužuju pažljivije ispitivanje, da bi izolacija Rusije mogla imati dugoročne implikacije pojavom novih igrača na sjevernoj pozornici poput Ujedinjenih arapskih emirata i nekih država ASEAN, da bi Kina i Indija mogle učvrstiti svoje arktičke uloge, kao i da bi Zapad sankcijama mogao još više gurnuti Rusiju ka kineskom kapitalu i novim izvoznim tržištima arktičkog LNG.
Mada je najsjeverniji dio planete za mnoge još uvijek uglavnom nepoznanica, Arktik nesumnjivo stupa na svjetsku geopolitičku pozornicu. Velike sile su počele zakulisne radnje i diplomatske igre oko njegovih strateških puteva i raskršća, i ogromnih energetskih i rudnih resursa budućnosti, a geopolitički momentum predstavlja segment u redefinisanju mozaika geopolitičke slike svijeta.
(MSc Branko T. Nešković, diplomata i publicista)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu