Ovako o svom romanu govori banjalučki etnolog i informatičar, Ninoslav Mitrović koji je predstavio horor roman sastavljen od četiri, naizgled nepovezana djela koja kroz prva tri poglavlja govore o mladim ženama čije sudbine u nekom trenutku postaju isprepletene. Četvrto poglavlje objedinjuje priče i čini epilog romana koji ga upotpunjava.
“Muške” priče bi uslovno rečeno razvodnile roman, jer su neke od njih bile pomalo i komične, što bi pokvarilo cjelokupni utisak. Roman je u svojoj trenutnoj verziji mnogo ubjedljiviji. Govori o tri mlade žene, u ranim ili srednjim dvadesetim, čije se sudbine prepliću i kroz odvojene živote i periode u kojima žive. Tu su i drugi likovi o kojima roman govori, kako ženski tako i muški, ali na ženama je ipak fokus – rekao je Mitrović.
U pitanju je ženski roman, ne samo zbog toga što ima ženske likove za protagoniste, ali i antagoniste, već i zbog centralne teme koju obrađuje, zbog načina na koji ju obrađuje, te primarnog arhaičnog ženskog principa posuđenog iz mitologije i psihologije, a koji se provlači kroz roman.
– Ženama u našem društvu nikad nije bilo lako. Samim tim ni u književnosti. To ja i naglašavam u romanu, ali ne na način da samo konstatujem očigledno, već sam se potrudio da kroz radnju i životnu priču svake od tih žena, ne samo junakinja, već i sporednih likova, pokažem koliko tereta žene nose kroz život, često same i koliko teških odluka same treba da donesu. Tako i dvije junakinje iz romana čije su sudbine dosta slične, treba da donesu odluku o istom problemu, ali svaka na svoj način, što i jeste taj motiv koji spaja njih dvije i koji se provlači kroz roman. Da je samo jedna od njih donijela drugačiju odluku, romana ne bi ni bilo – objasnio je on.
Horor je veoma rijedak žanr kada je u pitanju domaća književnost, dok to nije tako u svijetu, a Mitrović smatra da nam je to ostalo kao nasljeđe iz bivše države.
– To je valjda ostalo nasljeđe iz vremena bivše države, u čijem uređenju nije bilo naklonosti ka “maštarijama” u umjetnosti, odnosno ničemu što nije strijemilo ka nekom realizmu. Nije samo horor u pitanju, već uopšte žanr kao kategorija, pa tako nije bilo mjesta ni za fantastiku, trilere ili kriminalističke knjige i filmove. U današnje vrijeme, doduše stidljivo, u domaćoj književnosti se pojavljuje sve više autora koji pišu žanrovsku književnost, međutim, horor i dalje ostaje najnezastupljeniji iz jednostavne činjenice što je oduvijek bio usmjeren na malobrojniju publiku – objašnjava Mitrović.
On dodaje da je jedan od problema i to što se horor, čak i u zapadnoj umjetnosti, gdje je više emancipovan i afirmisan, i dalje smatra nekvalitetnijim od ostalih žanrova, pa mnogi umjetnici bježe od njega ili mu lijepe drugačije etikete.
– Još je rano da govorim o tome koliko je moja knjiga prihvaćena, odnosno koliko će biti prihvaćena, jer je nedavno objavljena i još uvijek traži put do čitalaca. Vjerujem da će situacija biti bolja nego sa mojom prethodnom knjigom “Gluvo doba” za koju sam distribuciju i promociju radio sam, bez neke veće podrške, iskustva, trudeći se da preskočim sve administrativne i logističke prepreke, što je pojedincu nemoguće – kaže on.
Iza romana “Crni pupoljak” stoji izdavačka kuća “Imprimatur”, a Mitrović se nada da će mu podrška ove izdavačke kuće pomoći da svoj roman što bolje promoviše.
Fokus i energiju trenutno je usmjerio na promotivne aktivnosti vezane za novi roman, tako da malo vremena ostaje za nešto novo. “Crni pupoljak” mu je trenutno prioritet. Roman se već može naći u svim knjižarama “Kultura” u Banjaluci, Bijeljini, Tuzli i Sarajevu, a dostupan je i za narudžbu preko veb sajta izdavačke kuće “Imprimatur”. Takođe, planirane su i nove promocije poslije Banjaluke, od kojih je sljedeća 15. maja u Prnjavoru.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu