Nisu odustale

Sve ranije sudske odluke zbog kojih bi neko odgovarao da je ovo normalna zemlja, tako su poništene jednim potezom olovke.

Poništene su nezakonite radnje, ali zdravlje koje su dvije Banjalučanke izgubile i život koji su provele po iznajmljenim stanovima u proteklih sedam godina, niko ne može vratiti.

Sud je tako odlučio. Isti onaj sud koji je prije 20 i kusur godina prihvatio i više nego sporno dugovanje od 7.000 maraka koje će u konačnici dovesti do toga da starica i njena kćerka budu izbačene iz kuće čija je vrijednost oko 200.000 maraka. Dugovanje koje nije imalo nikakve veze ni sa jednom.

Ovaj slučaj pratim od prvog dana. I teško mi je poslije svega što se događalo, sakriti zadovoljstvo zbog epiloga koji su Vukosava i Sanja konačno dočekale.

Sjećam se dana kada su brutalno izbačene iz svoje kuće na Starčevici. Sjećam se i svih onih koji su tada obećavali pomoć, širokogrudo i glasno, a koji su vrlo brzo nestali kada je trebalo zaista stati uz dvije žene koje su ostale bez svog doma.

Mi smo nastavili da pišemo.

Nekada sam imao osjećaj da pišemo o slučaju u kojem je sve već odlučeno i da se protiv nakaradnog sistema ne može, ali upravo zato ovaj slučaj nikada nisam želio pustiti.

Nije ovdje bila riječ o 7.000 maraka, niti o porodičnoj kući, jedinom domu koji su Vukosava i Sanja imale.

Bila je riječ o dvije žene koje su u jednom trenutku, ostale potpuno same pred sistemom koji je trebalo da ih zaštiti.

Zato mi je danas posebno drago što mogu napisati ono što je prije nekoliko godina izgledalo gotovo nezamislivo, da se Vukosava i Sanja vraćaju kući.

Neko će reći da je to samo jedna sudska odluka. Za njih dvije, to je povratak života koji im je bio oduzet.

Za mene, poslije svih godina praćenja slučaja, ovo je i podsjetnik zašto novinar ne smije odustati samo zato što mu se čini da se protiv nekih stvari ne može.

Nekada se ipak, može, samo treba izdržati dovoljno dugo.

Starica i njena kćerka OSTALE BEZ DOMA na osnovu dokumentacije BEZ PEČATA