I to zbog duga od 7.000 maraka.
Na licitaciji su se pojavila dva čovjeka. Punomoćnik Janka Trivića, advokat Goran Bubić ponudio je 37.500, a novo lice u cijeloj priči, Duško Radivojević 100 maraka više.
I gotovo. Za deset minuta sve je bilo završeno.
Pet godina kasnije, Vukosava i njena kćerka Sanja uz asistenciju policije brutalno su izbačene iz kuće.
Danas, kada znamo ono što tada očigledno nije bilo dovoljno važno, cijela ta priča izgleda još strašnije.
Vještačenje je pokazalo da Vukosava u vrijeme spornog izvršnog postupka nije bila sposobna da shvati njegov značaj niti da preduzima procesne radnje.
Neko će reći, savršeno isplanirana otimačina imovine.
Čovjek se onda mora zapitati, kako je moguće da je cijeli jedan postupak trajao godinama, da je donesena odluka o prodaji jedinog doma, da je ta kuća procijenjena na mizeran iznos, da je kuća prodata za trećinu procijenjene vrijednosti, a da se niko nije ozbiljno zapitao da li žena kojoj se kuća oduzima uopšte razumije šta joj se događa? Ili se sve znalo, ali se radilo po naređenju „odozgo“.
I još nešto.
Vukosava je godinama nudila da se dug namiri drugačije. Pominjala je i svoju penziju, ali nije vrijedilo. Kuća jeste. Danas je ta kuća vraćena.
Da li će neko odgovarati. Neće.
Pitanje je samo čija je kuća, imovina ili nešto mnogo skuplje trenutno na prodaji.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.