Ipak je to novi level vašarizacije politike.
Istina, nije Dodik jedini pjevač među političarima i u eks ju regionu, ali jeste predvodnik trenda. A kod trendsetera, zna se, ništa nije slučajno.
Komunikolog dr Mladen Bubonjić kaže da je i ovaj Dodikov „estradni nastup“, kao i svi prethodni, isplaniran i dobro osmišljen politički potez.
– Dodik je sve samo nije glup. Narugao se institucijama BiH, znajući da mu ne mogu ništa. I ranije je radio protiv ustavnog poretka BiH, i šta se desilo? Ništa. U sistemu u kome tri grane vlasti nisu nezavisne i odvojene jedna od druge, teško je očekivati da tužilaštva i sudovi procesuiraju političku elitu – kaže Bubonjić za Srpskainfo.
Da od procesuranja zbog „harmonika partija“ neće biti ništa, kristalno je jasno, kao što je jasno da nijedan ozbiljan politički program ne može privući takvu pažnju, izazvati toliko „debate“ i pokupiti toliko klikova kao jedan ovakav performans.
A da su i prije ere klikova pjesma i svirka „na visokom političkom nivou“ bili dio folklora u BiH, podsjetio je istoričar i diplomata Slobodan Šoja, prvi poslijeratni ambasador BiH u Parizu.
„Ali, ja znam samo srpske pjesme“.
Šoja priča kako su u jednom elitnom sarajevskom restoranu najviši zvaničnici BiH, ambasadori i ostala elita, davne 2007. slavili parafiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.
I u ovoj priči Dodik je glavni junak, iako nije bio prisutan na pomenutoj zabavi.
– Ne znam ko je i zašto u restoran pozvao mali romski orkestar i ko je proširio priču da muzikante, za svaku otpjevanu pesmu, valja počastiti sa sto maraka. Tek, oni su krenuli od stola do stola i ispunjavali želje – priča Šoja, koji je u to vrijeme bio šef kabineta predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH.
I tako su muzičari stigli i do stola za kojim je Šoja sjedio sa tadašnjim visokim predstavnikom u BiH, Miroslavom Lajčakom, i još trojicom ambasadora.
– Kad su ga pitali šta da mu sviraju, Lajčak je rekao: „Ali, ja znam samo srpske pjesme“. Nikakv problem, znamo i mi, samo recite koju, rekoše muzičari. Ja se našalim pa predložim: “Ide Mile Lajčakovom prugom”! Znali su to, naravno, i umjesto lajkovačkom, stvarno zapjevali Lajčakovom prugom! Ma svaku marku su zaradili, svaka im čast – kaže Šoja.
Dodaje da su se, ne samo zbog „Lajčakove pruge“, i strani ambasadori, a bogami i domaći političari te noći „lijepo zabavljali“, kao i uvijek kad ima ića, pića i pjesme.
– Da ste vidjeli kako su se grlili i ljubili, kao najrođeniji, kako su složno pjevali. Tada sam pomislio: da se ovdje, kojim slučajem, sad upale kamere, oni bi odmah ustali i počeli da se svađaju– kaže Šoja.
Nije Dodik jedini političar kojeg je pjesma proslavila. Ima toga još, i u BiH i u komšiluku.
I Dodikov savjetnik i miljenik, bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH Milan Tegeltija, zna razvući harmoniku i zapjevati.
Od pjesme do klozetskih selfija
I gradonačelnik Prijedora u ostavci, Dalibor Pavlović, inače Dodikov partijski drug, prije nego što se „proslavio“ skandaloznim klozetskim selfijima, „zapalio“ je društvene mreže svojim pjevačkim nastupom.
Na druženju penzionera pjevao je hit Baje Malog Knindže „Svaka bi fukara da ubije vuka“.
Istu je pjesmu, istina na privatnoj zabavi, zapjevao i mladi i „urbani“ gradonačelnik Banjaluke i politička Instagram zvijezda, Draško Stanivuković.
Istini za volju, Draško i sam priznaje da nije bog zna kakav pjevač, pa mu mikrofon služi isključivo za govoranciju.
Neki su političari pjevali i svirali u mladosti, pa su, kad su odrasli i zadali se u politiku, instrumente okačili o klin.
Tako je lider SDA Bakir Izetbegović, u jednom TV nastupu, ispričao da je u mladosti svirao gitaru.
Čak je pred kamerama uzeo instrument u ruke, ali samo da ga naštimuje, pa smo ostali uskraćeni za njegovo muziciranje.
Mnogi ne znaju da je pokojni Sulejman Tihić, koji je bio predsjednik SDA i potpredsjednik Narodne skupštine RS, krajem šezdesetih godina prošlog vijeka bio roker. I to prilično uspješan.
Bend „Crveni plamenovi“, u kojem je Tihić bio basista, bio je u ta doba prava atrakcija u Šamcu i cijeloj Posavini.
Tihić se rokenrola okanuo kada je otišao na studije u Sarajevo.
A stariji Banjalučani se dobro sjećaju da kajem sedamdesetih nijedna igranka u gradu na Vrbasu nije mogla proći bez gitariste Jasmina Komića.
Komić, koji je bivši ministar nauke i tehnologije u Vladi RS, u mladosti je naučio da svira i harmoniku, ali je to batalio i ostao da današnjeg dana zakleti roker.
I u doba svog ministrovanja je znao zasvirati i zapjevati, pa je tako njegova izvedba čuvenog hita Dip Prpla „Vojnik sreće“ u jednoj TV emisiji 2016. postala internet senzacija.
Komić je godinu kasnije muzicirao i na zabavi SNSD u Bijeljini, na kojoj je među najveselijima bila tadašnja premijerka Srpske, a danas predsjednica Republike, Željka Cvijanović.
Naravno, novinari nisu propustili priliku da napišu da je premijerka „igrala, kako ministar svira“.
Pjevači u politici
Bivalo je i da se najpoznatiji pjevači u BiH, nekad velike eks ju zvijezde, upuste u politiku. Neko s manje, neko s više uspjeha.
Tako je vedeta romske pjesme, Muharem Serbezovski, bio kantonalni i federalni poslanik, kao kadar Stranke za BiH Harisa Silajdžića.
Ovaj osvjedočeni borac za prava Roma, bio je i predsjednik Komisije za ljudska prava Parlamenta Federacije BiH. I baš kad je obavljao tu funkciju “proslavio” se ženomrzačkim komentarima, koji su zapečatili njegovu političku karijeru.
On je, naime, 2009. godine izjavio da je nasilje nad ženama normalno i da je to „dio balkanske tradicije“. Jer šta da radi muž, kad deset puta kaže ženi „nemoj“, a ona opet tjera po svom!
Šta drugo, reče Serbezovski, nego da je išamara!
Takve nepodopštine Ismeti Dervoz nikad ne bi pale na pamet.
Naprotiv, ova pop zvijezda iz doba Juge se, za vrijeme kratke, ali uspješne političke karijere, istakla kao veliki borac za prava žena.
Ismeta Dervoz je bila pjevačica sarajevske grupe „Ambasadori“, a potom je izgradila zavidnu solo karijeru. Mnogi još pamte njenu izvedbu pjesme Kemala Montena „Zemljo moja“, koja je pre pola vijeka bila veliki hit.
Ismeta je pobjeđivala na borjnim festivalima, a 1976. je predstavljala Jugoslaviju na Pjesmi Evrovizije.
Po obazovanju ekonomistkinja i stručnjakinja za marketing, poslije muzičke karijere je bila TV voditeljica i pruducentkinja, a potom i projekt menadžerka u kompaiji Fahrudina Radončića i u njegovoj Stranci za bolju budućnost.
Kao kandidatkinja ove stranke 2010. godine je osvojila poslanički mandat u Parlamentu BiH, a potom postala predstavnica BiH u Parlamentu Savjeta Evrope.
I taman kad su mnogi pomislili da bi bivša pjevačica „Ambasadora“, koja govori engleski, franacuski, ruski i itlalijanski jezik, mogla postati ambasadorka BiH, ona je napustla i stranku i politiku i otišla – u penziju.
Posljednji put Ismeta Dervoz je stala na pozornicu 2016. godine, na koncertu u Zagrebu povodom godišnjice smrti Kemala Montena.
Zapjevala je nakon 27 godina pauze i pokazala da je ni u 62. godini života glas nije izdao.
Po ovim primjerima moglo bi se zaključiti da rokeri i pop pjevači, kada uđu u politiku zaborave muziku, dok „narodnjaci“ idu u suprotvnom smjeru: propevaju tek kada postanu političari, kako bi privukli pažnju i pokupili glasove.
Mladen Bubonjić kaže da sa ovakvim generalizacijama treba biti „krajnje oprezan“, jer bi se moglo zaključiti da su svi rokeri progresivni, a da „narodnjaci“ to nisu. A u politici ima svega, naročito mutljaga u kojem se teško snaći.
– Politički spektar se posljednjih decenija poprilično “razmutio”. Čak i nekadašnja podjela na ljevicu i desnicu se izgubila. Ostala je samo podjela na “mejnstrim” partije i alternativne stranke, a ni jedni ni drugi se ne ustručavaju da koriste populističke principe da bi ostvarili svoj cilj. Estradizacija politike je samo jedan od pojavnih oblika takvog pristupa – zaključuje Bubonjić za Srpskainfo.
Kad Kolinda zapeva Tomsona
Da BiH nije jedina zemlja u kojoj političari estradnim nastupima zamajavaju narod, po principu, „ko ne sluša pjesmu slušaće oluju“, pokazuju i primjeri iz Srbije, a bogami i iz Hrvatske.
Tako je Kolinda Grabar Kitarović, dok je bila predsjednica Republike Hrvatske, pjevala Tompsonovu pesmu „Lijepa li si“ i to na radiju.
Ali, to je prošlo skoro nezapaženo, jer je Kolinda, za vrijeme svog predsjednikovanja radila i mnoge druge zanimljive stvari.
Muzla je krave u Slavoniji, pucala iz puške u fabrici oružja, stajala u redu za sladoled u centru Splita, vozila trajekt za Brač, jela čobanac s hrvatskim vojnicima u Avganistanu i ljubila se sa fudbalerima na Svjetskom prvenstvu.
Ivica Dačić kao Osmanaga
Ivica Dačić je, po mnogima, najveća pjevačka zvijezda među političarima u regionu.
On je živi dokaz da maksima “pjesma nas je održala, njojzi hvala”, nije obična izmišljotina.
Dok su mnogi njegovi politički savremenici odavno otpjevali svoje, Dačić je nadživio i Slobodana Miloševića i Peti oktobar, i Borisa Tadića i Vojislava Koštunicu.
I uvijek bi se, nekako, dočekao na noge i zgrabio svoje parče vlasti.
Fah su mu sevdalinke, a vrhunac karijere je doživio 2017. godine, dok je bio ministar inostranih poslova Srbije.
U maniru pravog šefa diplomatije jedne evropske države, Dačić je predsjedniku Turske Redžepu Taipu Erdoganu otpjevao stari balkanski hit “Osmanaga” i to – na turskom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu