Igrač koji je u ovoj utakmici pobijedio debelo se „uplusao“. Kaže, kao vlasnik privatne firme, ima pravo da sa svojim novcem i svojom firmom radi što mu je volja. I to je u redu. Ali, problem je što će svu tu igranku platiti osiromašeni građani i devastirani zdravstveni sistem RS, plaćajući (pre)skup hirurški materijal, na osnovu ugovora koji je, sve po zakonu, sklopio Fond zdravstvenog osiguranja RS.
Igranka zvana damping nije nikakva novost u poslovnom svijetu, niti je otkriće balkanskih biznismena, koji osnivaju firme za marku i posluju po principu “ja tebi, ti meni”, a narod ko šiša. Problem je što se tu ne zna gdje prestaje legitimni privatni, a gdje počinje javni interes, i ko u toj utakmici za koga igra, ko je čiji trener, a ko sudija.
Ako je po zakonu da bolnica u Trebinju plaća šprice i injektore tri puta skuplje nego Univerzitetski klinički centar RS, stvar je kristalno jasna: treba mijenjati zakon, koji je to omogućio.
Ako to ipak, nije po zakonu, kako glavni akteri tvrde, ona je stvar još jasnija. Zna se šta sljeduje one koji krše zakon. Ili bi se bar trebalo znati, u normalnoj državi i pristojnom društvu.
Problem je, međutim, što mi nemamo nikakvu, a kamoli normalnu državu, i što ne živimo u pristojnom društvu. Daleko je od pristojnog društvo u kojem zakoni služe kao pokrivalica za „igranke“ i u kojem se „igrači“ slave kao da su nobelovci.
I državu i društvo i zakone prave ljudi. Krajnje je vrijeme da ljudi shvate da godinama čekaju u redu za operacije i da u bolnice moraju donositi gaze od kuće, upravo zbog igranki i igrača, koji ih, da prostite, pljačkaju. I to sve po zakonu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu