To je samo jedan od rezultata istraživanja koje je sprovelo udruženje „Nova generacija“ u obrazovnim ustanovama, i to predškolskim, osnovnim i srednjima školama, zdravstvenim ustanovama, sportskim klubovima i Centru za socijalni rad, odnosno svim ustanovama, te organizacijama koje rade s djecom i čiji korisnici su djeca.
Istraživanje je pokazalo da mnoge ustanove nemaju usvojenu Politiku očuvanja sigurnosti djece iako smatraju da je veoma važno da se jedan takav dokumenat usvoji. Iako nemaju dokumenat s takvim nazivom utvrđeno je da imaju usvojene određene dokumente koji regulišu bezbjednost dece. Tako, na primjer, škole imaju Pravilnik za postupanje u slučaju nasilja nad djecom, a ostale ustanove imaju kodekse ponašanja ili druge pravilnike kojima je regulisana sigurnost djece – kazala je koordinator ovog projekta Snježana Ivanović.
Seminari
Dodala je da su ispitivali na koji način se zaposleni upoznaju s procedurama ili politikom koje se odnose na sigurnost djece.
– To su u većini slučajeva seminari koji se organizuju i edukacije za zaposlene, kada dolaze u ustanovu. Manji broj ispitanika je naveo da su te informacije dobili kroz razgovor s kolegama, što predstavlja prostor za unapređenje trenutnog stanja. Naime, postavlja pitanje koliko je ta osoba upoznata s tom tematikom, ako je informacije dobila samo kroz razgovor s kolegama – navela je ona.
Dodala je da su provjerili i na koji način se djeca upoznaju sa svojim pravima.
– Kada su u pitanju škole, dosta je urađeno, jer postoje savjeti učenika i odjeljenska zajednica, te različite radionice koje se organizuju za djecu, dok je, s druge strane, u sportskim klubovima i zdravstvenim ustanovama to dosta manje. Na primjer, kod sportskih klubova to se uglavnom svodi na razgovor, da li trenera ili osobe koja je zadužena za djete, a koji ih u određenim situacijama upoznaju s njihovima pravima – navela je Ivanovićeva.
Prijava nasilja
Naglasila je da je poboljšanje potrebno, pogotovo kada je u pitanju uključivanje djece u donošenje procedura i pravilnika koji se odnose na njihovu sigurnost.
– Istraživanja pokazuju da kada uključimo djecu u taj proces veća je šansa da oni prijave nasilje. Naše ispitivanje je pokazalo da samo mali broj ustanova/organizacija uključuje djecu u taj proces – kazala je Ivanovićeva.
Napomenula je da je generalni zaključak da je Banjaluci i RS posljednjih godina učinjeno mnogo, te da postoje razni zakoni i pravilnici koji definišu sigurnost djece.
– Postavlja se pitanje koliko ustanove reaguju po tim pravilnicima. Isto tako je potrebna evaulacija njihovog korištenja i upražnjavanja, da li je to dovoljno i na koji način to daje rezultate i kakve. Dakle, u narednom periodu je više potrebno paziti koliko se one sprovode u praksi -precizirala je Ivanovićeva.
Rezultati ovog istraživanja su prezentovani i na onlajn okruglom stolu na temu Politika o očuvanju sigurnosti djece, kao završne aktivnosti projekta „Feeling safe everywhere“. Pored Banjaluke, ovo istraživanje je urađeno i u Bijeljini.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu