To je dogovor gradonačelnika, većine u Skupštini i sindikalaca, na koji su svi oni jako ponosni. Svi se utrkuju da se zahvale onim drugima na dijalogu i rješenju velike krize.
Sindikalci su poručili kako su presrećni i da iz priče izlaze kao pobjednici.
Iz Grada slavodobitno trućaju nešto o kompromisu, međusobnom uvažavanju i interesima djece. Uz svoje radnike odvažno je stao i direktor Centra za predškolsko vaspitanje.
Svi oni su zaključili da cijena boravka u vrtićima nije mijenjana godinama i da to nije preveliki udar na kućni budžet roditelja. I eto, čiča miša riješena je priča.
Čemu drama, kad ovo nije bilo tako teško smisliti. Samo je trebalo zavući ruku u džep roditelja. Oni ionako nisu imali svog predstavnika na tom važnom sastanku.
Nikog nije bilo da govori u ime majki i očeva, da mu poiskaču žile na vratu dok priča kako su gradovi širom Evrope obezbijedili besplatne vrtiće za svoju djecu, a Banjaluka se hvali „sitnim“ poskupljenjem. Da zagalami kako mnogi ljudi ne mogu regularno da upišu dijete u gradski vrtić od onih koji potežu veze i vezice, stranačke, kumovske, da javno kaže kako se i vaspitači primaju po partijskoj liniji, kako neki vrtići nisu obnavljani godinama, nemaju dvorište, a koštaju isto kao i novootvoreni, da ispriča kako su onda za izlet izabrana samo djeca „važnih“ roditelja.
Nikog ne bi da kaže kako je ovaj dogovor čist bezobrazluk. I tako danas poskupiše vrtići, juče struja, sutra grijanje, pa smeće, prevoz. Oni se dogovaraju, građani plaćaju.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.