Gladni penzioneri

A sada od pošteno zarađene penzije mogu samo da gladuju. I da cvokoću od zime. Tanjir čorbe, metar drva, tople čizme sve je to za njih luksuz.

Ipak, više od siromaštva penzionere mori osjećaj da su život proćerdali ubudale, naivno vjerujući da svi dobiju ono što su zaslužili.

„Mlad delija, star prosjak“: tako su govorili onomad, kad su htjeli da djecu nauče pameti. A ispalo je savim drugačije: mlad radnik, star prosjak. A „delije“ i dalje jašu.

Oni koji su nam u socijalizmu, kao mladići, umjesto da se uhvate posla, prosipali priču o vladavini radničke klase, danas, sjedih glava, besjede u stilu neoliberalne „pravde“. I poručuju: nije penzija socijalna kategorija.

I nije. Prosječna penzija u Republici Srpskoj, od  650 KM ili 326 evra, je mizerija, a onu ispodprosječnu, upola manju, nećemo ni spominjati. Sramota je. To je više psovka i kletva, nego penzija.

Predsjednik Udruženja penzionera Republike Srpske, Ratko Trifunović, na sve to kaže: penzioneri jesu siromašni, ali šta mi imamo s tim! Ko je sirotinja, eno mu Centra za socijalni rad!

Čestiti Ratko je, inače, javnosti poznat i kao agilni aktivista SNSD.

I dok se “delije“ naprežu da spriječe povećanje minimalca, da kukavni narod ubijede da mu je dobro, dok se hvale povećanjem penzija od 3 posto i dočecima Nove godine u koje će utucati naše pare… Rastu redovi pred javnim kuhinjama.

A u redu, postiđeni zbog onog za šta nisu krivi, pognutih glava, tanjir čorbe čekaju oni koji su izgradili gradove, ulice, mostove… kojima „delije“ i danas hode. I fabrike su izgradili, koje su „delije“ opljačkale i prevorile ih u privatne vile sa bazenima. I škole su današnji penzioneri izgradili, ove škole koje sada zvrlje prazne, jer su nam “delije” djecu  otjerale u svijet.

Ipak, zar nikom ne padne na pamet da nas može stići bijes gladnih staraca ili suze promrzlih baka. A ako se to desi biće gadno. Koliko gadno? Pogledajte „Paviljon“– bosanski film, po hrvatskom tekstu sa maestralnim srpskim i drugim eks ju  glumcima.