Iz našeg ugla

Penzioneri, direktori i sirotinja

Penzioneri su, definitivno, najbrojnija društvena grupa u Republici Srpskoj. Ima ih više nego radnika. Političari to dobro znaju, pa se najviše udvaraju upravo penzionerima.

Penzioneri, direktori i sirotinja
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Radnici su nestabilna kategorija. Bježe kao živa iz razbijenog starinskog toplomjera. Očas posla se spakuju i odoše u inostranstvo.

Penzioneri neće niđe. Oni stoje, postojano, kano klisurine. Sve ih je više i, hvala bogu i napretku civilizacije, žive sve duže.

I tu je ta „kvaka 22“. Valja sve te silne penzionere „nahraniti“.

Penzioneri jesu sirotinja, penzije jesu mizerne, tako da čak ni neki bivši direktori i direktorice ne mogu sebi priuštiti mirnu i dostojanstvenu starost od plodova svog minulog rada. Jeste, sve to jad i čemer, a opet, valja za penzije obezbijediti 187 miliona KM mjesečno. Za sada.

Penzija je, u ovom surovom neoliberalnom kapitalizmu, jedini siguran i redovan prihod. Za sada.

Za sada, velimo, jer penzioni sistem je ozbiljno uzdrman, pesimisti čak kažu da će se, neminovno, urušiti kao kula od karata. A ako se to desi, smak svijeta će biti mala maca u odnosu na haos koji bi nastao u Republici Srpskoj.

Znaju li to oni koji uperaju sistemom? Teško da oni ne znaju, ono što svaki prosječno pismen stanovnik RS zna. Uključujući i radnike, koji, između ostalog i zbog toga, bježe na Zapad: da sebi zarade sigurnu penziju.

Dakle, „nadležni“ znaju šta se dešava. I to rješavaju,  narodski rečeno, uz pomoć laži i prevare, slične čuvenoj piramidalnoj šemi. Nemaš para, zaduži se i pokrpi, pa se onda zaduži da vratiš stare dugove i pokrpiš nove rupe, pa se onda opet zaduži… Sve do jednom.

Šta reći na ovakvo „rješenje“? Ništa.

Pošto legendarni lapot, definitivno, nije društveno i kulturološki prihvatljiv, pošto, u prevodu, ne možemo pobiti penzionere da bismo rasteretili penzioni fond, a bilo bi i kontrasroduktivno likvidirati  najveću i najodaniju biračku bazu, onda drugog rješenja nema.

Pročitajte još

U stvari, ima rješenja, ali ko će to! To je sve teško, dugo traje, izaziva otpor i donosi zagaratnovan poraz na izborima.

Nadležnima nije do toga i zato se čvrsto drže devize: samo da izdrži do kraja mog mandata…

A mi, koji punimo fondove i budžete? Da li smo i mi skloni razmišljanju od danas do sutra. Kad primimo dio plate u koverti, razmišljamo li o tome da upravo “ jedemo“ svoju buduću penziju? Ako je uopšte bude.

Penzioneri sirotinja, bogati još bogatiji

Da li je penzioni sistem pred slomom