Eto tako, nekada davno, prije skoro tri decenije, građani Republike Srpske na legalnim i legitimnim izborima masovno su podržali Nikolu Poplašena za novog predsjednika Srpske. Novoizabrani predsjednik vjerovatno je imao neke planove i vizije kako bi Srpska trebalo da izgleda, kako bi trebalo da teče njen demokratski i ekonomski razvoj i od većine građana za to je dobio povjerenje.
Ali, avaj! U Poplašenovim planovima i vizijama nije bilo mjesta za Milorada Dodika kao predsjednika Vlade. Nikome se, u svom kratkom mandatu, novoizabrani predsjednik Srpske nije uspio čak ni ljudski zamjeriti. Nije tražio promjenu Dejtona, nije proklinjao „muslimane“ i pozivao na neke nove krstaške ratove, nisu mu smetali crnci iz Velike Britanije niti je najavljivao hapšenje ili protjerivanje tadašnjeg visokog predstavnika, Karlosa Vestendorpa, čim se pojavi u Banjaluci. Poplašenov jedini grijeh bio je taj što Dodika, eto, nije želio da imenuje za premijera.
Zbog toga, i ni zbog čega drugog, Karlos Vestendorp smijenio je Nikolu Poplašena s funkcije predsjednika Republike Srpske, a umjesto podrške legitimno izabranom predsjedniku, prijetnji referendumima i specijalnih emisija na RTRS koje podsjećaju na ratnu „Na braniku otadžbine“, tadašnji premijer naložio je da se Poplašen ekspresno deložira iz predsjedničkog kabineta i oduzmu mu se sve predsjedničke privilegije.
Elem, bješe to davno, mnogi se tada nisu ni rodili, ali vrijedi podsjetiti. Ako ni zbog čega drugog, onda makar zbog mirne savjesti i da bi pojedinci mogli da traže oprost duši grešnoj.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.