Ona u kojoj je potrošačka korpa 2.936 KM, a prosječna plata 1.695. Ona u kojoj plata pokriva tek 57,7 odsto sindikalne korpe. Ona u kojoj porodica za hranu mora izdvojiti 1.354 KM, a za stanovanje i komunalije još 731 KM.
Matematika je brutalna. I ne glasa ni za koga.
Nakon hrane i krova nad glavom, prosječnom radniku od plate praktično ostaje prostor za izbor između ostalih osnovnih potreba. Prevoz, odjeća, održavanje domaćinstva, zdravstvo, djeca, škola, neplanirani trošak. A život je, gle čuda, pun neplaniranih troškova.
Plata je porasla. Koliko je porastao život? To je pitanje koje bi trebalo da bude ispisano na svakom bilbordu. Jer prosječna plata je jedna od onih brojki koje mogu izgledati odlično dok ne pokušate od nje napraviti stvarni život.
I predstaviti život kroz jednu brojku. Nije dovoljno reći da je plata porasla. Treba reći koliko je porasla kupovna moć. Koliko prosječan radnik može kupiti hrane za jednu platu. Koliko plate ode na stanarinu ili kredit. Treba reći koliko košta rezervoar goriva u odnosu na platu. Treba reći koliko prosječno domaćinstvo može odvojiti za odmor, kulturu, djecu ili štednju nakon što plati ono bez čega ne može.
Ako je odgovor ništa ili skoro ništa onda imamo problem koji nijedna stopa rasta ne može uljepšati.
I gdje je sve to u kampanji? Slušamo mnogo o budućnosti, a mnogo manje o cijeni sadašnjosti. Malo ko svakodnevni rast troškova stavlja u centar političke debate. A trebalo bi. Ne žele svi da čuju samo patriotske parole. Traže rješenje. Ne živi se od obećanja. Živi se od onog što ostane kad se plati sve što se mora.
Plata je porasla. Ali život je i dalje skuplji nego što prosječna porodica može podneti. Računajte i na to.
Najveći skok kod prevoza i komunalija
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.