Nevoljnici iz Sirije koji su zaglavili u tamnom vilajetu sigurno nisu ni sanjali da će njihova izbjeglička muka za dlaku izazvati oružani sukob između policijaca (ne)ugašene Herceg-Bosne i centralne vlasti u Sarajevu.
Dugo očekivani sofijski samit na najvišem nivou je okončan, a zemlje Zapadnog Balkana poslije njega ostale su na istoj vjetrometini na kojoj su bile i prije nego su se lideri uputili put bugarske prestonice.
Bolesno dijete, kome život zavisi od novca, od mnogo, mnogo novca, koje roditelji ne bi mogli skupiti ni kad bi prodali kuću i podigli stotinu kredita…
U zemlji čije putne službe u decembru iznenadi snijeg, sasvim je očekivano da njene bezbjednosne agencije u maju šokiraju migranti, iako se znalo da će krenuti ka nama.
Međunarodna zajednica šapu je stavila i na obrazovni sistem Srpske, vukući ga ka jednom unitarnom okviru na nivou BiH, a sve pod krinkom da će biti bolje našoj djeci.
Tužilaštvo BiH raspolaže milionskim budžetom, ali nemaju 38 hiljada maraka za plaćanje vještačenja i konačno rješavanje istrage o avionskoj nesreći koja se dogodila u Banjaluci u maju 2012. godine u kojoj su poginula petorica članova Padobranskog kluba Banjaluka.
Malo nam je predizbornih skupova naših političara, pa nam još treba i Erdoganov.
Samo politički idiot može iz političkog mulja BiH da ode na raport Angeli Merkel, da se tamo ništa ne dogovori, a onda izjavi: „Ostavili smo korektnu sliku u Berlinu“. Upravo to smo čuli od jednog od članova Predsjedništva BiH nakon sastaka sa njemačkom kancelarkom.
Zašto niko na Univerzitetu u Banjaluci ne može dati otkaz radniku optuženom za seksualno uznemiravanje studentkinja, namještanje ispita i nuđenja mita da se sve zataška? Šta radi rektor, profesori, gdje su sada predstavnici studenata i da li je ikom u interesu očuvati ugled i dostojavstvo ove visokoškolse ustanove?
Ako ništa drugo, bjelosvetskim neonacistima i revizionistima istorije trebalo bi odati priznanje na dosljednosti.
Borislav je porodičan čovjek koji svaki dan ide na posao, hrani i školuje troje djece, vraća kredi koji je prije 10 godina digao za kuću i iz mjeseca u mjesec računa kako to platiti. On i supruga plaćaju djeci fakultet, školu, jedva skrpe novac za registraciju auta, a o putovanjima ni ne razmišljaju.
Političari u BiH, tačnije oni u Federaciji po ko zna koji put kleče i mole za pomoć stranaca. Višemjesečne sedeljke uglavnom po rezidencijama stranih ambasadora nisu urodile plodom, pa će se za pomoć oko izmjena Izbornog zakona BiH posegnuti izvan granica BiH.
Želudac zaboli kada slušate političare kako vrdaju da bi izbjegli smanjenje plata i naknada. A, kada pogledate šta su uradili za te pare, e onda vam dođe da povratite od muke. Prije toga se triput preznojite.
U glavnom gradu BiH bilo koji svjetski moćnik i njegova svita mogu da se osjećaju sigurno. Baš tako će se osjećati i turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan, koji bi sredinom mjeseca trebalo da održi skup u Sarajevu na kojem će okupiti više hiljada svojih pristalica i simpatizera.
Pravosuđe BiH nikako da stane na istu stranu. Kažu da je u slučaju Nasera Orića Tužilaštvo BiH toliko traljavo prikupljalo „dokaze“ da Sudu nije preostalo ništa drugo nego da oslobodi Orića.
Za slavlje nema razloga, za protest nema snage i hrabrosti. Tako Međnarodni praznik rada Republika Srpska dočekuje u sumornoj tišini.
Punih 12 godina trajala je istraga Tužilaštva BiH, koja je okončana jučerašnjim hapšenjem generala takozvane Armije BiH Atifa Dudakovića i njegovih saučesnika zbog mučkih zločina nad srpskim vojnicima i civilima.
Kako je moguće da Željeznice RS slažu milionske gubitke, a Željeznice Federacije BiH – milionsku dobit?! Voze istim prugama, u istoj državi, pod sličnim uslovima, a jedni su beznadežni gubitaši, dok se drugi hvale „najboljim poslovnim rezultatom u poslednjih 25 godina“.
Najveća sreća za nas bila bi da smo toliko jaki da nas mnogo ne dotiče šta kaže Zapad ili Istok.
Politika koja kaže da je dobrodošao u koaliciju svako ko trenutno misli loše o vlasti – doći će glave Savezu za promjene.