Na +40 stepeni, dok većina nas traži zaklon pod klimom ili hladovinom, hiljade građevinskih radnika širom države stoji na suncu, izloženi paklu od kojeg nema ni zaklona, ni razumijevanja.
Ukoliko postoji mesto na planeti Zemlji sa kog nam se kroji sudbina onda je to mala dolina u SAD.
Psi kao ulaznica za moralni status. I bonus poeni u političkom rijalitiju. Sad više nisu nevidljivi; sad su rekvizit.
Neću zakazivati sjednice, dok gradonačelnik Draško Stanivuković ne provede ranije usvojene skupštinske odluke. Reče to Ljubo Ninković, predsjednik Skupštine grada Banjaluka. Pošteno!
Neke pjesme mom tekstu ne daju mira. Prva ploča Jadranke Stojaković, objavljena 1973. u Beogradu, počinje pjesmom „Putovanja” i refrenom „Putovanja, putovanja, da se mašta da se sanja, da se prima i poklanja”.
Kada je golim rukama čupao loše postavljeni asfalt po banjalučkim ulicama, „diverzantski“ upadao na imanja i voćnjake Dodikovih, prkosno stajao ispred nervoznog ministra unutrašnjih poslova RS, čekajući da mu ovaj pred kamerama „odvali“ šljagu, Draško Stanivuković izgledao je kao novi demokratski „svježi dašak na Balkanu“.
Politička prepucavanja u Banjaluci ponovo na svojoj koži osjećaju oni koji najmanje zaslužuju da budu taoci – djeca i sportisti.
Nisu psi krivi. Ni što su napušteni. Ni što su gladni. Ni što laju kad priđete kapiji azila na Manjači.
Velika studentska buna, koja traje već mjesecima u Srbiji, kao svoje osnovno načelo ističe anonimnost svojih vođa.
Prvo bi trebalo, po pravilima pristojnosti i reda, počistiti ispred svog praga.
Istorija? Ona nije u prošlosti. Ona je u šalama, u tradiciji, prevaziđenim običajima, a povremeno čak i u zakonima pod kojima i danas živimo. U istoriji bilo je “pravila” kojih se danas pomalo stidimo. Recimo ono o “pravu prve noći”.
Firmama koje prikupljaju fekalni otpad na području Banjaluke odobreno je da prikupljeni otpad ispuštaju u šaht koji se nalazi na samo par metara od Vrbasa, pa otpad završava gotovo direktno u Vrbasu.
Ako ni zbog čega drugog, SDS se mora priznati da je ubjedljivo najžilavija politička organizacija ne samo u Republici Srpskoj, već, vjerovatno, na prostorima bivše Jugoslavije.
Tek što se zaboravila Drina, koja je tekla crvena, zacrvenila se idilična Sapna, rječica koja se nadomak Zvonika uliva u Drinu. Za šest mjeseci dvije rijeke u Zvorniku su zagađene iz istog izvora – preduzeća koje se danas zove „Nova Alumina“, a generacije ga pamte kao Fabriku glinice „Birač“.
Najnoviji slučaj Damira B. iz Prijedora još jednom je brutalno ogolio ono o čemu građani već godinama šapuću – sistem ne funkcioniše kada je najpotrebnije.
Isidora Bjelica je bila jedna od naših najuspješnijih ženskih pisaca svih vremena, njeni romani su se prodavali u velikim tiražima, a najveći dio njih bili su prosto ljubići.
E moja Milice, sve bi seke ljubile mornare — al da se poštene kući vrate.
Kada je ABBA pjevala pjesmu „Knowing Me, Knowing You“ postojao je član švedske pop grupe za koga je to imalo posebno značenje.
Politika je umijeće mogućeg, a političari u opisu svog zanata imaju potrebu da ubogog glasača ubijede da je to što rade u interesu cijelog naroda ili, barem, njegove većine.
