Ako se uputimo u prošlost, vidjećemo da se većina smrtnih slučajeva pronalazača dogodila između 1810. i 1930. godine. U vrijeme brzog uspona industrijalizacije i inovacija, što je dovelo do pokušaja da se po svaku cijenu unaprijede prevozna sredstva. Samim tim i nauka.
Zanimljivo je da su pronalazači koji su stradali u ludim udesima, o kojima je ovo pisanje, inače bili briljantni i efikasni u svom svakodnevnom životu. Problem je što su često upadali u zamke sopstvenog razmišljanja i ubjeđenja. Ego, profitni motiv i tvrdoglavost su ih savladali, pa zbog toga platili najveću cijenu.
Evo tri pronalazača i njihovih priča sa kobnim ishodima.
Bicikl na parni pogon
Velosiped je bio taj neobični stari bicikl sa velikim prednjim točkom. Imao je više verzija, uključujući i kvadricikl. Silvester Roper je od 1867. godine pokušavao da napravi velosiped na parni pogon. Imao je nekoliko unaprijeđenih modela do 1896.
Te godine Roper je zamoljen da demonstrira svoj „samopropeler“ na velodromu Čarls River, blizu Univerziteta Harvard u Bostonu, zapravo betonskoj biciklističkoj trkačkoj stazi, gdje se trkao sa profesionalnim vozačem Natom Batlerom, lako prestižući biciklistu na mjerenim krugovima brzinom od oko 48 km/h. Zatim je ohrabren pokušao da demonstrira maksimalnu brzinu i izmjereno je preko 64 km/h. Tada mu se na licu vidjelo „iznenadno bljedilo“, a njegova mašina se zaljuljala i Roper je izgubio kontrolu i bio izbačen sa svog vozila glavom naprijed. (važnost kacige!)
Umro je pored staze na rukama sina Čarlsa, u 72. godini. Roper je, kao i mnogi drugi pronalazači, izgubio razumijevanje snage koju je njihov kvadricikl mogao da generiše. To ga je koštalo života.
Voz sa propelerom
Letonski pronalazač Valerijan Abakovski je izumio aerovagon. Riječ je o željezničkom vagonu postavljenom na šine, s avionskim motorom i propelerom montiranim na njemu. Pokazao se veoma efikasnim u stvaranju brzine.
Valerijan je jula 1921. poveo pet zvaničnika komunističke partije iz Moskve u Tulu i oni su bili zadivljeni mašinom. Usput su primjetili mnoge pješake kako gledaju čudno vozilo koje je “letjelo” po šinama.
Problem: Pogon aerovagona sa propelerom nije svom pronalazaču pomogao da ostane na šinama. Nedostajale su mu adekvatne mjere bezbjednosti i odgovarajuće kočnice. Na povratku u Moskvu, Valerijan je imao 22 putnika u vozilu. Aerovoz je usput zbog velike brzine izgubio kontrolu, iskočio iz šina i survao se niz padinu, usmrtivši 7 putnika, uključujući i samog Valerijana, koji je imao samo 25 godina.
„Leteći krojač“ i Ajfelov toranj
Francuski krojač porijeklom iz Austrije Franc Rajhelt je 1912. godine razvio koncept „padobran-kaputa“, koji je bio tako dizajniran da smanji otpor. Prvo ga je testirao koristeći svilu i lutku koja je padala sa petog sprata. Na kraju ga je i sam testirao sa iste visine. Međutim, pao je u veliku gomilu sena što je ublažilo pad i uspavalo ga u osjećaju sigurnosti.
Franc je otputovao u Pariz i uvjerio tamošnje vlasti kako namjerava da prvo testira svoj padobran samo sa lutkom sa treće platforme Ajfelovog tornja. Međutim, na kraju je izdejstvovao odobrenje od zvaničnika da to uradi sam. Franc nije bio prvi koji je testirao padobran. Uspon avijacije privukao je mnoge pronalazače padobrana, ali jedini uspješni testovi uključivali su kupolast oblik. Takođe, valja napomenuti da je testiranje padobrana ubilo više pronalazača iz raznih zemalja.
Ali Francov slučaj je jedinstven. Dobro je poznavao priče o drugim „kolegama“ koji su glavom platili testiranja padobrana. Svjestan rizika je ipak odlučio da ide naprijed. Dok se penjao na Ajfelov toranj, prijatelji su ga nagovarali da se ne upušta u opasan test. Rekli su i da vrijeme nije odgovarajuće zbog pojačanog vjetra. Savjetovali ga da prvo koristi lutku.
On ih je ignorisao i rekao da je potpuno uvjeren da će njegov padobran dobro funkcionisati: „Želim sam da isprobam svoj izum i bez trikova, jer namjeravam da dokažem njegovu vrijednost“.
Kada je skočio, raširio je ruke kako bi raširio padobran, ali se on odmah obmotao oko njega kao ćebe. Strmoglavio se sa visine od 45 metara i ubrzo izdahnuo. Legenda bilježi njegove posljednje reči: “Neke žrtve se moraju podnijeti”! Čitav njegov skok je snimljen pred 30 novinara koji su sve to posmatrali. Dobio je nadimak „Leteći krojač“.
Ovi primjeri trebalo bi da nas sve podsjete kako uvijek valja zadržati zdravu dozu skepticizma, čak i za naša najčvršća uvjerenja. A ako vas više ljudi upozorava da je neki poduhvat opasan, nije loše poslušati ih. Dok još ima vremena. I života.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.