Kada sam rastao rok kritičar je bio kreten, čudak, kvaritelj. Niko ga nije volio. On je nekada bio poznat kao mnogo razdražljiviji od prosječnog slušaoca.
Povećanje od 3 odsto na najnižu penziju taman je za kilogram brašna, 800 grama riže, pola kilograma pilećih krilaca i 2 banane?!
U onim „srećnim“ danima komunizma, čovjek je dobro znao šta smije, a šta ne smije lanuti.
Banjaluka već danima bruji o scenama koje se ne pamte ni u najmračnijim periodima tranzicije.
Košarkaška reprezentacija Srbije je uspjela da za samo godinu dana pređe put od bronze na Olimpijadi u Parizu do sramnog poraza u Rigi od Finske.
Prije nekoliko dana, oko 16 časova, na ulicama Banjaluke dogodilo se ono što se, nažalost, već može nazvati svakodnevicom: Povrijeđeno je dijete, kada je na njega naletio vozač automobila.
U zanimljivoj studiji koju je nedavno objavila kuća Prometej iz Novog Sada, pod imenim „Srbi tragovi nestajanja“, autor Novica R. Grujić piše o tome kako je vijekovima trajao proces da se dragocjena istorija drevnih Srba potpuno zaboravi i poništi.
Dok ljuljaju se kreveti, sjetimo se stihova poznate pjesme. Ljuljaju se kontinenti, sistemi, vlasti… Kod nas, ništa novo. Ustvari, sve je novo, ali nekako reciklirano. U svijetu se sve više gura moda reciklaže, gdje se stare stvari pažljivo preslažu i dijele, kako bi se izbjegla kupovina novih. Ruku na srce, kod nas ima mnogo nekorišćenih, plovnih, skoro novih stvari: od predmeta do ljudi.
Električna gitara je izmišljena početkom 1930-ih, tokom ere big bendova. Džez gitaristi su ih prvi koristili.
Centralno spomen-obilježje poginulim borcima Republike Srpske, projekt koji je trebao da bude izraz zahvalnosti za 24.000 heroja, postalo je simbol onoga što ne valja.
Vlast kad nema onda udara po običnom čovjeku, a ona se ničeg ne odriče.
Sa 100 KM ovdje biste preživjeli tek nekoliko dana. Mogli biste da kupite ponešto bijelog hljeba, riže, teletine, džema i kafe.
Propala je ideja opozicije da formira vladu u sjeni. Propala je ideja vlasti da formira vladu nacionalnog jedinstva. Propala je, na prvu, i vlada Radovana Viškovića. Na drugu, i ne baš.
Penzioneri se osjećaju kao privilegovana kategorija!
U teškoj oskudici u kojoj se našao teatar u Srba na početku milenijuma, postoji realna opasnost da neki budući teatrolog pomisli da srpske drame zadnje decenije XX vijeka nije ni bilo.
„Odakle ste?“ – negdje na svom putu sretoh jedno mlado biće. „Iz Doboja…“
Postoje ljudi i događaji koji su izbrisani iz istorije. Međutim, oni su imali uticaj na nju, u obliku krvnih linija, u obliku legendi koje su se prenosile tihim tonom, sve dovodeći u pitanje prošlost Evrope.
Milorad Dodik, kojem je CIK BIH oduzeo mandat predsjednika Srpske, a što on ne priznaje, osudio je potez Kristijana Šmita, kojeg vlast Republike Srpske ne priznaje za visokog predstavnika.
Urbana legenda kaže da se lider SNSD Milorad Dodik, prije nekih 20-ak godina, kada je davao intervju jednom mediju iz Sarajeva ljudski „povjerio“ da kod Srba ne prolazi priča o ekonomiji i privredi ako nije „začinjena“ nacionalizmom i „srbovanjem“.
„Odluka je pala – imaćemo dijete! Pa, ono će za 18 godina na računu imati 140.000 KM! Malo li je za neki lijep početak...“
