Sjeverna Irska, dugo godina nemirni region Ujedinjenog kraljevstva, smještena u prostoru šest grofovija drevnog irskoga kraljevstva Ulster, sa 2,8 % stanovnika na 6% teritorija, najmanji je, ali njegov najkompleksniji dio.
Ma koliko voljeli pse, čovjek ne može ostati ravnodušan na crnu statistiku koja govori da u posljednje vrijeme, barem kada je u pitanju Banjaluka, psi sve češće napadaju ljude.
Nakon penzionera i trudnica u najvećem gradu Srpske ovih dana su na liniju političke vatre dospjela i naša djeca, tačnije maturanti.
Zabrana korištenja mobilnih telefona u školama, ograđivanje školskih ustanova i dežuranje policije, kratkoročno će poboljšati bezbjednost, ali neće spriječiti, ne daj bože, da se ponovi masakr iz Beograda.
Tragedija. Nezapamćena tragedija. Dječak ubio osmoro djece i školskog čuvara. Usred škole. Usred elitne škole u po Beograda. A onda su nahrupile horde „analitičara“, prizivajući „čvrstu ruku“.
Komentarisati komentare na društvenim mrežama, ukazati na njihov uticaj, značaj, smisao ili pak besmisao, sasvim je nezahvalno ali, u sadašnjem vremenu, to je prijeko potrebno, čak neophodno.
Građani Republike Srpske pored sve muke koja ih svakodnevno snalazi u plaćanju redovnih životnih obaveza, nisu ni svjesni koliko novca izdvajaju za rubriku propale istrage tužilaca.
Bio je fino i povučeno dijete, ništa nije slutilo da je kadar počiniti takav zločin... Bio je malo čudan mladić, ali ni sa kim nije bio u zavadi, pa niko ne može da se načudi šta mu bi pa da uradi to što je uradio... Bio je kulturan i miran čovjek za kojeg se, na prvi pogled, ne bi reklo da bi i mrava mogao da zgazi...
“Stećak je za mene ono što nije za druge, ono što na njem i u njemu nisu drugi umijeli ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost.” Mak Dizdar
Sve se plaća. Vrtić, struja, voda, grijanje, benzin, predstave, kino. Građani bi jedino relevantan sadržaj u medijima džaba.
I pored budžeta od 56 miliona maraka, naš predsjednik je veoma skroman čovjek.
„Ili ćemo se dogovoriti, ili ćemo otimati!“ Ovo su, licem na Prvi maj, poručili lideri Saveza sindikata Republike Srpske, i to svima po spisku: i Vladi RS, i poslodavcima, a bogme i radnicima.
Mnogo stvari se sređivalo pred Srpska open. Brzinom svjetlosti, ono što nije rađeno godinama, za samo nekoliko mjeseci, Grad Banjaluka je sredio ili pokušao da sredi.
I sama se pomalo čudim što ostavljam naslov od pola rečenice, ali znate i vi da smo često nedorečeni zbog nekog neobjašnjivog nemira u nama.
Svake godine dolaskom ljepšeg vremena dešava se sve više teških saobraćajnih nesreća na putevima u Srpskoj.
Epitet „kraljevski“ klub decenijama se veže uz Real Madrid i narodu se odomaćio kao da su sekcije Madriđana moćnici i gospoda.
„Potpuno je jasno da se radi o brutalnom napadu na ustavni poredak od strane stranca u našoj državi na poziciji visokog predstavnika. Odbacujemo nametanje ustava i okupacionu vlast.“
Ne znam da li se to može nazvati srećom, ali otac mi je, kad sam bio dječak, bio na čelu ustanove "Adrija".
U neka druga vremena, sjednice Narodne skupštine Republike Srpske, posebno one „posebne“, držale su prikovanim za ekrane većinu običnog svijeta.
Pred nama je Međunarodni praznik rada, koji u Srpskoj i BiH, nažalost, ima sve manje smisla.
