Iz našeg ugla

Vožnja na vlastitu odgovornost

Put Foča-Sarajevo, koji mnogi nazivaju magistrala straha, jedan je od najrizičnijih domaćih puteva. Kažu opasan je od kada je napravljen jer je probijen i asfaltiran kroz izuzetno težak teren, uključujući strme padine, tunele i mostove.

gorana jakovljević novinarka
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Od kada je izgrađen ovaj put je problematičan, a nije bilo značajnijih modernizacija duž cijele trase, osim djelimičnih popravki i ojačanja.

Situaciju su dodatno pogoršale razne eksploatacije i kopanja zbog čega su odroni i klizišta redovna pojava.

Na ovom putu prošle sedmice poginula je Aida Softić, mlada doktorka iz Sarajeva, jer se na automobil u kojem se vozila sručila ogromna stijena.

Nadležni za održavanje Srbinjeputevi, Putevi Republike Srpske, pa i Ministarstvo saobraćaja i veza tvrde da se preduzimaju mjere po planu i programu održavanja i da će nakon nesreće biti preduzete dodatne mjere. Za Aidu Softić i druge koji su prije nje izgubili život na ovoj magistrali to je prekasno.

Pročitajte još

Biće izvršena vanredna provjera bezbijednosti saobraćaja na dionici magistralnog puta prvog reda broj 110 Dobro Polje-Miljevina i Miljevina- Brod na Drini 1.

Prema tvrdnjama iz Puteva i Ministarstva saobraćaja i veza postoje zaštitne mreže koje bi trebalo da zaustave pad stijena na cestu.

Za Aidu Softić postavljena mreža nije bila dovoljna, tako da je njihovo postojanje nevažno, jer nisu osigurane stijene na većim visinama.

Kažu postaviće upozorenja na mogućnost odrona. To ne bi spasilo mladu doktorku.

Možda bi ipak bilo bolje da vozače upozore da voze na vlastitu odgovornost. Ovako računamo da neko vodi računa o stijenama koje bi se mogle sručiti, a nije tako.

I samo da znate, rješenje postoji, postoje geološke karte i potrebno je angažovati stručnjake da izaberu najbolji način da se obezbijede krečnjačke stijene koje su zbog uticaja vremenskih uslova postale prijetnja.

Jedan od češćih uzroka nesreća na putevima u Srpskoj je brzina neprilagođena uslovima na putu, a uslovi su takvi da naši putevi nisu ni za konjska kola.

Kakve uslove očekivati kada nadležni neimari nisu u stanju napravi šaht u ravni sa putem. Uvijek je par centimetara viši ili niži. Rupe i zakrpe, kolotrazi, klizišta i odroni vide se na svakom kilometru domaćih puteva. Kao da se svi vozimo Vihorima, Despotima i Lazarima, helikopterima i avionima, pa nam nije važno hoćemo li odbiti točak ili izgubiti glavu zato što neko nije stavio znak da se izvode radovi ili da postoji neka druga opasnost.