Ravna linija

Ova vijest trebalo je da odjekne poput bombe, a izazvala je efekat taman kao jedna slabija petarda…

Uostalom, kao i svaka dosadašnja demografska analiza i prognoza, koje potvrđuju da izumiremo, polako, ali sigurno…

Kad se desi da broj novorođenih prebaci 20, oni „s vrha“ odmah kreću sa izlivima sreće i zadovoljstva, kao da je to naša svakodnevica, a ne izuzetak koji je davno prestao da bude pravilo.

Nažalost, sve češći su nam dani kada nas probudi vijest da je u Srpskoj rođeno tek 7, 8 ili 9 beba… I, nikom ništa!

Svi ćute kao zaliveni, kao da će demografska katastrofa u kojoj se nalazimo proći sama od sebe.

A neće! To je kao teška bolest koja se, ako se ne liječi, širi na zdravo tkivo i polako gasi jedan po jedan vitalni organ.

Kad se alarmantno lošem natalitetu dodaju migracije koje prazne sve krajeve Srpske, nije teško zaključiti koliko smo mi već  „oboljeli“.

Naime, depopulacija je opustošila ne samo porodilišta, nego i klupe u osnovnim i srednjim školama, te fakultetima, a muku mučimo i sa radnom snagom.

Za samo deceniju, ostali smo bez najmanje 100.000 mladih, pametnih i sposobnih… Onih koji su odavde odveli i svoju djecu ili su sačekali da odu, pa da ih rađaju što dalje od ovog društva.

Jasno je da oni ne odlaze zato što im je dobro… Jasno je da mnogi roditelji u Srpskoj ostaju na jednom djetetu, jer i njega jedva mogu da othrane i izvedu na pravi put…

Jasno je i da se nešto hitno mora mijenjati u pronatalitetnoj politici, kako bismo izbegli totalni demografski krah. Od uslova u porodilištima, preko dostupnosti i cijene vrtića, povećanja broja dana bolovanja za roditelje, do uslova rada očeva i majki… O nepotizmu i korupciji o koje se saplićemo na svakom koraku, suvišno je govoriti.

Bez sistemskog rada na poboljšanju nataliteta, te pokušaju zaustavljanja trenda masovnog odlaska, pomenuti problemi će razoriti i ono malo zdravog tkiva našeg društva.

Nakon toga, ostaje samo još ona ravna linija na ekranu, za koju svi znamo šta znači.