Kultura

Izložba slika sa Likovno-ekološke kolonije u Laktašima: Kada civilizacija pokaže ružnu stranu, TRČIMO MAJCI PRIRODI

Otvaranje izložbe slika nastalih na 37. sazivu Likovno-ekološke kolonije „Bardača, Srbac“ biće upriličeno u galeriji JU „Centra za kulturu i obrazovanje“ večeras u 19 časova.

Izložba slika sa Likovno-ekološke kolonije u Laktašima: Kada civilizacija pokaže ružnu stranu, TRČIMO MAJCI PRIRODI
FOTO: CENTAR ZA KULTURU I OBRAZOVANJE LAKTAŠI

Posjetioci u Laktašima će imati priliku pogledati 29 radova, a učešće na ovogodišnjem 37. sazivu likovne kolonije uzelo je 14 akademskih slikara iz Banjaluke, Gradiške i Prijedora koji su zbog pandemije virusa korona, umjesto na Bardači, slikali u svojim domovima.

Umetnica Maja Šolak Bataković je jedna od učesnika, a u sklopu izložbe biće predstavljene njene dvije slike inspirisane bojama rane jeseni koje su veoma živog i razigranog kolorita.

S obzirom da je pandemija onemogućila zajednički rad slikara u prirodi, ova umjetnica je našla način da radi okružena jesenjim bojama.

– Nisam bila zatvorena u kući, naprotiv, radila sam na otvorenom. Moje selo je u Piskavici, tako da sam slikala kadrove iz svog sela i uživala, naravno. Uslijed prinudne izolacije zbog pandemije virusa, mnogi su našli utočište u prirodi i selu, pa tako i ja. Možda nas je to sve na neki način podsjetilo gdje su naši istinski izvori snage, kreativnosti, sigurnosti i života, na kraju krajeva. Kada civilizacija pokaže svoju ružnu stranu lica, onda trčimo majci prirodi u krilo. Upravo je to ono što promoviše ova likovna kolonija, zaštitu i brigu o prirodnim bogatstvima koje imamo, a koja će nam, vjerujem, biti od presudnog značaja u vremenu koje nadolazi – objansila je ona.

Likovno-ekološka kolonija „Bardača, Srbac“ je jedna od najstarijih kolonija na prostorima bivše Jugoslavije. Jedinstvena je po tome što ima ne samo umjetnički, već i ekološki i edukativni karakter sa osnovnim zadatkom učesnika da svojim djelima utiču na zaštitu životne sredine.

Pročitajte još

– Izložbe su značajne u svim situacijama, jer daju neku vrstu uvida u aktuelnu likovnu scenu, bilo na lokalnom, regionalnom ili međunarodnom nivou, ali i omogućavaju konekciju umjetnika sa publikom, kao i međusobnu komunikaciju umjetnika – rekla je umjetnica.

Kako kaže, osnovni vid promocije umjetničkih radova trenutno se odvija elektronski, putem društvenih mreža i virtuelnih galerija.

– Vizuelnim umjetnicima je i dalje naravno potrebno da izlažu u galerijama i zato je svaki novi izložbeni prostor dobrodošao, kao i ateljei, odnosno prostori gdje bi se omogućilo umjetnicima da stvaraju i da se razvijaju. Umjetnički konkursi, stipendije, rezidencije, sve su to već dobro poznati načini koji takođe unapređuju i podstiču umjetničko stvaralaštvo. Međutim ono što bi se sigurno moglo uraditi na nekom lokalnom nivou, to je što češće angažovanje umjetnika, a prije svega studenata Akademije umjetnosti u programe osmišljavanja i realizacije uređenja grada u cilju stvaranja lepšeg i kulturnijeg životnog okruženja – naglašava.

Prema njenim riječima, na ovaj način ostvaruje se obostrana korist i zadovoljstvo, umjetnici imaju priliku da pokažu svoju kreativnost i umjetnički izraz koji bi trebalo na pravi način i da se nagradi, a grad i njegovi građani da budu obogaćeni novim umjetničkim rešenjima kojima bi se radovali, dičili i kulturno uzdizali.  

Umjetnost hrani dušu

Mnogima je možda uvredljivo da se govori o umjetnosti u ovo vrijeme kad se ogroman broj ljudi bori za život. Donekle to jeste tako, jer konzumiranjem umjetnosti ne štitimo se od virusa, niti hranimo gladna usta, to je jasno. Ali zato verujem da njome hranimo dušu – da li kao publika ili kao stvaraoci, svejedno.