Nakon što je u Tuzli policajac Elvis Ćustendil brutalno likvidirao Amru Kahrimanović građani, ne samo u gradu soli, već i cijeloj BiH nisu krili gnjev, tugu, ogorčenje, šok, ali i strah za svoju bezbjednost.
Policajac je u prevodu država, a u ovom slučaju to znači da je država pucala u građane.
Kažu da je Ćustendil suspendovan. Da ovdje ima prava i pravde taj bi momentalno dobio otkaz i završio u tamnici, a ministri unutrašnjih poslova u kantonu Hajrudin Mehanović i entitetski Ramo Isak bi iz moralnih razloga podnijeli ostavke. Ukoliko bi ostavke izostale onda bi trebalo da budu smijenjeni.
U Sarajevu je ubijen mladić. Mostarca su na ulici pretukla trojica nasilnika. U Doboju je počinjeno brutalno ubistvo u čijem planiranju i izvršenju su učestvovale supruga žrtve i njen ljubavnik, ali i maloljetna kćerka pokojnika.
U Banjaluci je u iznajmljenom stanu ubijen muškarac kojem je takođe presudila partnerka.
Sve ove ljudske tragedije, koje su se dogodile u samo nekoliko dana, su težak udarac za sve bezbjednosne agencije u BiH.
Ko nas to čuva?
Ono što najviše brine jesu slabe ili nikakve reakcije u protektoratu BiH. Pa nakon svega nema nijedne tematske sjednice Savjeta ministara ili bilo kojeg parlamenta na kojem bi se raspravljalo o propustima u radu onih čiji je glavni zadatak bezbjednost građana.
Boračka udruženja sa sve tri strane ne vide sve izraženije probleme posttraumatskog stresnog poremećaja koje je kod mnogih izazvao rat. Sve je više onih kojima je potrebna pomoć, ali baš briga državu za takve.
E zbog ovakvog nemara i nesposobnosti domaćih funkcionera BiH je osuđena na unutrašnju propast i tiho propadanje. Ne trebaju nam za to nikakvi protektorati ni strani namjesnici. Treba li sutra da nam se desi Ribnikar pa da neko stavi prst na čelo? Tad će biti prekasno!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu