U vapajima za pomoć, govedarima i uzgajivačima svinja tokom ove epidemije pridružili su se i domaći živinari, koji ne kriju da ne pamte gori period u poslovanju.
Objašnjavaju da, dok potrošnja u BiH pada, troškovi proizvodnje i prevoza rastu, a uvoznici ne gube vrijeme, nego po krajnje nekonkurentnim cijenama na naše tržište plasiraju robe iz inostranstva.
Naime, mnogi građani, zbog skromnog životnog standarda, odavno posežu za jeftinijim mesom i mesnim prerađevinama, ne pitajući mnogo za njihovo porijeklo.
Njima je bitno da sa što manje para kupe što više, zatvarajući oči pred činjenicom da po tako niskim cijenama definitivno ne mogu da kupe i pojedu nešto iole kvalitetno i zdravo.
S druge strane, domaći proizvođači, što zbog slabih podsticaja, što zbog prekomjernog uvoza, bukvalno ne znaju šta će sa svojom robom. Tako, ogroman broj prasića i svinja, koje nikako ne uspijevaju da prodaju, moraju i dalje da hrane, pa su na dvostrukom gubitku. A živinari gomilaju meso po klaonicama i takođe žive u neizvjesnosti da li će ga, kada i kome prodati.
Njihove oči uprte su u domaću vlast, neće li se neko napokon odvažiti da presiječe i uvede bar pokoju mjeru koja bi koliko-toliko popravila položaj prerađivača i spasla ih totalne propasti. Najviše bi ih obradovala sezonska zabrana uvoza ili uvođenje prelevmana na proizvode kojih za potrebe domaćeg tržišta imamo dovoljno.
Iz resornog ministarstva na državnom nivou živinarima su prije per dana obećali da će posjetiti preduzeća koja se bave preradom mesa i da će gledati da im pomognu, pa kako bilo.
Dakle, kao i do sada, sve se i dalje svodi samo na puka obećanja i priču u budućem vremenu, dok se dobar dio domaće proizvodnje hrane polako seli u istoriju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu