Kolumne

Licemjerna agenda 2

U BiH je više od 550 preduzeća u javnom vlasništvu koja zapošljavaju oko 80.000 ljudi, ili 11 odsto svih zaposlenih u zemlji.

Licemjerna agenda 2
FOTO: SRPSKAINFO

Pod pretpostavkom da je iz jedne porodice zaposlen po jedan član, a da je porodica prosječno četvoročlana, to znači da oko 320.000 ljudi u ovoj zemlji na neki način zavisi od države. Gdje je još javna uprava, gdje je privatni sektor koji posluje s državom.

Eto odgovora bar na dva pitanja zašto na izborima pobjeđuju oni koji pobjeđuju i zašto javna preduzeća nikada neće biti reformisana na način da zarađuju, umjesto da budu socijalne ustanove. Ako i bude reformi, da se kladimo da će biti po receptu „Željeznica“ RS – uzmemo kredit da pokrijemo ono što su razne partije i direktori pokrali, mi vraćamo kredit decenijama, a oni avanzuju na partijskoj ljestvici ili promijene stranku, zadrže istu platu, a nama sve to prodaju pod „restrukturisanje“.

Reforma javih preduzeća jedna je od glavnih stavki iz nove reformske agende koju su usvojile vlade Srpske i Federacije, i to na način da se preduzeća „oslobode stega politike, a poveća njhova transparentnost“.

Istovremeno, vlasti u oba entiteta otvoreno objavljuju da funkcije u javnim preduzećima dijele kao koalicioni plijen. Kao hijene leš tek uginule životinje. Iz budžeta javnih preduzeća prvo se namiruju plate radnika kojih je bar duplo više nego što je relano potrebno, jer za svake izbore stižu novi. Potom ide dio za partije, a ako nešto slučajno ostane (uglavnom ne), to ide u budžet entiteta. Desi li se da neko ipak nastrada, uglavnom je to najslabija karika koja je samo slušala šta joj govore oni s vrha.

Licemjerno, da licemjernije ne može biti.

Reformsku agendu 2, kako je već zovu u žargonu, očigledno je pisao neki briselski birokrata, jer ono što nam se plasira kao spasonosna reforma uči se na prvim godinama ekonomije. Smanjenje poreskog opterećenja rada, jednostavnija registracija preduzeća, gradnja infastrukture, zaustavljanje zaduživanja zdravstva, podsticanje preduzetništva mladih, više djece u vrtićima i drugo – neke su od osnovnih pretpostavki za ekonomski rast.

To nije nikakav „Maršalov plan“ za BiH, više zvuči kao akcioni plan za smanjenje gladi i žeđi u podsaharskoj Africi.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu