Najčešće objašnjenje koje čujemo je jednostavno: volja. Jedni je imaju, drugi ne. Kao da su disciplinovani ljudi rođeni sa nekom vrstom mentalnog oklopa koji im omogućava da izdrže sve i ostanu fokusirani.
Psihologija, međutim, kaže nešto potpuno drugačije. Najdisciplinovaniji ljudi često nisu oni sa najjačom voljom. Vrlo često su to ljudi koji su rano naučili da je struktura jedina stabilna stvar u haotičnom okruženju. I zato su čitav život gradili sisteme koji im daju osjećaj sigurnosti.
Kada je rutina jedina stabilna stvar
Zamislite dijete koje odrasta u domu u kojem ništa nije potpuno predvidivo. Možda roditelji stalno rade i nikada nisu kod kuće u isto vrijeme. Možda su raspoloženja u kući promjenljiva pa se svaki dan osjeća kao hodanje po tankom ledu. Možda postoji finansijska nesigurnost zbog koje se nikada ne zna šta donosi sledeći dan.
U takvom okruženju dijete brzo nauči jednu stvar: ne može da kontroliše svijet oko sebe.
Ono što može da kontroliše jesu male stvari. Svoje navike. Svoj raspored. Svoj način na koji organizuje dan.
Psiholog R. Džej Star objašnjava da je za mnoge ljude koji odrastaju u stresnim ili nestabilnim uslovima rutina zapravo način preživljavanja. Kada je sve ostalo nepredvidivo, rutina postaje sidro.
To više nije samo navika. To je način da se uspostavi red u svijetu koji djeluje haotično.
Zašto haos stvara potrebu za disciplinom
Istraživanja iz oblasti psihologije pokazuju da nestabilno porodično okruženje kod djece često stvara osjećaj nepredvidivosti i gubitka kontrole.
Kada odrastate sa osjećajem da ne znate šta dolazi sledeće, mozak počinje da traži načine da tu prazninu popuni.
Jedan od najčešćih načina jeste stvaranje sopstvene strukture.
Djeca to ne rade svjesno. Ne sjede i ne odlučuju da moraju da postanu disciplinovana. Ali počinju da razvijaju male rituale koji im daju osjećaj stabilnosti. Pospremaju sobu do perfekcije, uče u isto vrijeme svakog dana, prave male lične sisteme koji im vraćaju osjećaj kontrole.
Spolja gledano, to djeluje kao disciplina. I često jeste. Ali iznutra je to pokušaj da se pronađe sigurnost.
Zanimljivo je da upravo te navike kasnije postaju ogromna prednost u odraslom životu. Dete koje je stvorilo strukturu da bi se osećalo bezbedno često izrasta u odraslu osobu koja vodi posao precizno, organizuje život do detalja i postiže ciljeve koje drugi teško dostižu.
Kada disciplina postane zamka
Ali priča tu ne završava.
Disciplina koja nastaje iz potrebe za kontrolom može s vremenom da postane previše rigidna. Kada sve mora da bude pod kontrolom, prostor za spontanost počinje da nestaje, prenosi Ona.rs.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.