Upravo tu dilemu pogađa citat Fransoa de La Rošfuka, francuskog vojskovođe i mislioca, a koja se i danas može u svakom odnosu primijeniti.
Istina je da većina ljudi instinktivno bira pohvalu. Lijepo je čuti da smo dobri, uspješni, posebni. Takve riječi hrane ego, umiruju nesigurnosti i stvaraju prijatan osjećaj sigurnosti. Međutim, problem nastaje kada naš ego raste preko granica, ne pitajući se da li je ta pohvala uopšte iskrena.
– Malo je ljudi dovoljno pametno da više voli kritiku koja im koristi nego pohvalu koja ih vara – a zavist često stoji iza ove druge – Fransoa de La Rošfuka
S druge strane, iskrena kritika rijetko prija. Ona umije da zaboli, da nas uzdrma i natjera da preispitamo sebe. Ali upravo u tome leži njena vrijednost. Kritikakoja dolazi iz dobre namjere može biti alat za rast — ona nas pomjera, tjera napred i pokazuje gdje griješimo.
Iza lažne pohvale često stoji zavist. Ljudi koji vam zavide rijetko će vas otvoreno osporavati. Umjesto toga, mogu vas preterano hvaliti, podržavati bez stvarnog interesa ili prećutkivati vaše greške, piše Sensa.
Ne zato što misle da ste savršeni, već zato što im ne odgovara da napredujete. Zato nije svaka lijepa riječ dobronamjerna, kao što ni svaka kritika nije loša. Ponekad je upravo suprotno.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.