Veliki čovjek, koji zaslužuje mjesto među svecima, danas bi napunio 111 godina.
Patrijarh Pavle bio je vrhovni poglavar Srpske pravoslavne crkve, ali i mnogo više od toga. Bio je svetac koji hoda i koji je nastavio da živi među narodom, iako se fizički odavno upokojio. Rođen je 11. septembra 1914. godine u selu Kućanci, u današnjoj Hrvatskoj, kao Gojko Stojčević. Zamonašio se u manastiru Blagoveštenje 1948. godine, kada je dobio ime po apostolu Pavlu.
Njegove vrline i mudri savjeti ostali su urezani u kolektivnoj svijesti srpskog naroda. Jer, patrijarh Pavle nije bio samo duhovni vođa, već i glas razuma koji nam je, između ostalog, uputio i iskreni poziv da ostanemo ljudi u svijetu u kojem je ljudskosti sve manje.
Beograđani su ga često viđali u trolejbusu, to je za njega bila normalna svakodnevnica. Jedinstven primjer skromnosti i iskrene privrženosti vjeri, svjedočanstvo njegove veličine i posvećenosti narodu.
Živio je u skladu sa onim što je propovedao. Nije imao automobil, ni mobilni telefon, nije gledao televiziju. Ustajao je rano, obavljao fizičke poslove, vozio se gradskim prevozom. Sve te male stvari svjedoče o velikom čovjeku koji je živio kao običan svijet, a bio je sve, samo ne običan.
Patrijarh Pavle pozivao nas je na plemenitost, čestitost, skromnost, na praštanje, na gašenje mržnje ljubavlju, jer to je jedini ispravan odgovor: “Ne branimo se od tuđeg zla zlom u sebi”. Čuvena je i poruka: “Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da i mi ne postanemo neljudi”.
Da, treba ostati čovjek i u najtežem trenutku, iako to nije uvijek lako. “Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi i nema tog interesa, ni nacionalnog ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti izgovor da budemo neljudi.”
Svetac koji hoda, kako su ga vjernici sasvim opravdano zvali, ostavio nam je još bezbroj mudrih riječi koja će ostati urezane u našim srcima i mislima kao neprocjenjiv dar, piše Žena Blic.
– Čovjek ne može birati vrijeme u kojem će se roditi i živeti. Od njega ne zavisi ni od kojih roditelja, ni od kog naroda će se roditi, ali od njega zavisi kako će on postupati u datom vremenu: da li kao čovjek ili kao nečovjek.”
– Da je svima nama, kao ljudima i hrišćanima, jasno načelo da ‘zlo dobra donijeti neće’, da je ‘krv ljudska hrana naopaka’, stvari bi išle srećnije.”
“I sebi i drugima kažem: mene može da ponižava ko god hoće, al’ da me ponizi, nema čovjeka na ovom svijetu sem jednog, a to sam ja. Kad to zna, čovjek ima stabilnost.”
“Kad bi se svi držali ljubavi, ova zemlja bi bila raj. Ali kad bismo se makar držali principa ‘što želite sebi, to činite drugima, što ne želite sebi, to ne činite drugima’, onda bi zemlja, ako ne bi postala baš raj, bila blizu raja.”
“Proći će sve, ali duša, obraz i ono što je dobro ostaje zauvijek.”
“Ljubav je najviša vrlina. Sve što čovjek dijeli sa drugima smanjuje se, osim ljubavi. Što je više dajete, više je imate.”
“Ne zaboravimo nikada da je zlo uvijek kratkog vijeka i samo naizgled uspješno i blistavo. Zato na zlu, lukavstvu, prevari, ne treba zasnivati ništa, pogotovo ne život.”
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.