Magazin

(VIDEO, FOTO) "To možeš da osjetiš samo ako..." Putovanje u Peru, Maču Pikču je više od fotografije, to je iskustvo života

Ana Kalaba, poznata putnica i influenserka, nedavno je posjetila Peru, gdje je doživjela čaroliju drevnog grada Maču Pikčua.

(VIDEO, FOTO) "To možeš da osjetiš samo ako..." Putovanje u Peru, Maču Pikču je više od fotografije, to je iskustvo života
FOTO: PAULA BAYARTE/EPA

Svoje impresivno putovanje podijelila je s pratiocima na Instagramu.

Kad sam se vratila iz Perua, svi su samo pitali za Maču Pikču. Da, zaista je nevjerovatno mjesto, osjećaj kao da si u nekoj drugoj dimenziji.

– Ali, znate li zašto? Sad mislim da – ako želiš da shvatiš zašto je tako poseban – moraš da pređeš dug put, doživiš Svetu dolinu i vidiš i druge, takođe fantastične, kreacije Inka.

– Jer, nije fora u tim zelenim terasama – puna ih je Sveta dolina. Ni u umijeću gradnje kamenih zidova koji istrajavaju vijekovima. Ima i većih gradova u kojima su zapravo živjeli… Čudesnost je u mjestu na kojem je izgrađen i to možeš da osjetiš samo kad prestaneš da se oduševljavaš nekim drugim stvarima.

– Iskreno, nakon svega što sam vidjela po tom dijelu Južne Amerike, već sam bila sklona da pomislim da je Maču Pikču fotogenična priča za turiste, a da “pravu stvar” treba tražiti na manje izvikanim mjestima. Svakako nisam planirala da propustim.

Bili smo smješteni u gradiću Aguas Calientes – Machupicchu Pueblo, koji valjda postoji samo da bi tu odsedali putnici. Hoteli su raspoređeni oko pruge, ima mali trg i strmu uličicu u kojoj je uveče žurka, a najbolji momenat je pravi mali vodopad koji se sliva kroz grad i sve vrijeme čuješ žubor vode.

Taman da napuniš baterije za obilazak glavne atrakcije – jer trebaće ti.

Do Maču Pikčua može da se dođe pješke, treba ti oko dva sata i dušu ispustiš pentrajući se kroz džunglu. Možeš i autobusom, u tom slučaju te čeka pola sata tumbanja po cik-cak uzbrdici. Doveze te do ulaza koji izgleda relativno uobičajeno za turistička mjesta – gomila ljudi u redu za karte, WC i klupice za čekanje.

Međutim, čim sam kročila na tu kamenu stazu iščekujući onaj prizor s visine, kao da sam ostala sama. Poslije samo par minuta, kad se samo otvorio pogled na ovo mjesto – postajalo je jasno zašto je tako posebno.

Ne (samo) zbog pogleda, mada jeste nevjerovatan. To jesu te kamene zidine okružene savršeno zelenom travom i oblacima, zaista se osjećaš kao da upadaš na naslovnicu National geographica. A onda i uđeš u taj izgubljeni svijet.

Koračala sam tim “ulicama” i hvatala tuđe vodiče sa zanimljivostima, gotovo da sam mogla da zamislim život, od ogromnog kamena koji je navodno bio žrtvenik, preko hrama Sunca i opservatorije, pa impresivnih kanala za navodnjavanje, do iznenađujuće skromne carske palate i “ženske kuće”. Trudila sam se da zamislim.

Okruženje je spektakl. Tog dana svjetlost je bila savršena i sve vrijeme sam mogla da vidim dugu kako povezuje padine planina.

A onda sam samo zastala na najnižoj terasi. Pogled je padao na izuvijanu Urubambu, svetu rijeku; iznad su se vrhovi gubili u oblacima; iza mene su se protezale zidine pune priča, a jato lastavica me je u trenutku okružilo i uverilo – to mesto jeste svjetsko čudo, neverovatnije od svega što sam vidjela na ovom putovanju.

Sigurna sam da su Inke svu tu ljepotu imale u vidu kad su odabrale mjesto i procenile da vrijedi mučenja, dovlačenja kamenih blokova, izgradnje cijelog sistema kako bi baš tu podigli naselje.

A sad čujem žele turistima još da olakšaju, da ih “poštede” putovanja i učine im Maču Pikču još dostupnijim, makar ugrozili tu ljepotu.

Naime, u blizini, na periferiji Činčera, istorijskog andskog grada, gradi se aerodrom koji bi navodno trebalo da bude otvoren krajem 2027, a projektovan je da primi zapanjujućih osam miliona putnika godišnje, što znači da bi broj posjetilaca na lokaciji mogao da poraste i do 200 posto.

Peruansko Ministarstvo saobraćaja i komunikacija kaže da će to poboljšati ekonomske uslove za milion lokalnih stanovnika, ali, lokalne zajednice, arheolozi, čuvari prirode upozoravaju da bi potencijalno moglo da ima jako štetan kulturni i ekološki uticaj.

Prvo, zato što ovo Maču Pikču već funkcioniše nategnuto sa dnevnim ograničenjem broja posjetilaca kojima je dozvoljen ulazak (a koji je dvostruko viši od ograničenja koje preporučuje UNESKO), kako bi se zaštitile ruševine. Osim toga, avioni bi preletali nisko iznad Svete doline i to bi moglo da ugrozi ostalo nasleđe Inka, a u nastavku su i potencijalni problemi sa snabdevanjem vodom u naseljima, te preopterećenja sistema za upravljanje otpadom, prenosi Nova.

Nisam sigurna da vrijedi i potpuno mi je jasno što se diže toliko buke.