Dobra vatra je pola posla
Ako papriku ne ispečete kako treba, možete da je držite satima u kesi i opet će se mučiti da se oljušti. Dakle – prvo pravilo: visoka temperatura.
U rerni to znači 220–250 °C, na ringli ili roštilju – dok kožica ne pocrni, naprsne i počne da se odvaja. Nema milosti, paprika mora da “primi vatru”.
Tajna je u pari i paprika se sama guli
Ovo je trik koji su znale i naše bake: čim skinete paprike sa vatre, nemojte ih ostavljati na tacni. Odmah ih ubacite u najlon kesu, zatvorite u šerpu s poklopcem ili prekrijte kuhinjskom krpom. Bitno je da para ostane zarobljena.
Poslije 10-15 minuta para odradi svoje – kožica se odvoji, paprika omekša i dovoljno je samo da povučete prstima.
Nemojte ih prati!
Najveća greška je kada neko paprike poslije ljuštenja stavi pod vodu da “brže” završi. Tako sperete sav onaj dimljeni, sladak ukus. Bolje ih samo obrišite papirom ili krpom. Taj dim i taj miris su upravo ono zbog čega paprike imaju onaj “ajvarski šmek”.
Bonus trik za zimnicu
Ako spremate veću količinu, stavite papir za pečenje u pleh. Poslije ćete sebi zahvaliti jer ćete izbjeći ribanje rerne i pleha, a paprike će se ispeći jednako lijepo, piše Ona.rs.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.