Treba podsjetiti da se evropska politička igra nakon Drugog svjetskog rata temeljila na poštovanju granica iako smo znali da su nesavršene. A politička promjena se morala desiti zbog interakcija država čije se granice ne mijenjaju. Nakon Prvog svjetskog rata granice su se promijenile, tokom Drugog svjetskog rata ljude su ubijali i preseljavali, i nakon toga je odlučeno da više neće biti etničkog čišćenja i genocida i da više neće biti mijenjanja granica. Umjesto toga, a to je evropski projekat, prihvaćene su nesavršene granice i nacionalne manjine i nastojala se izgraditi Evropa na temeljima saradnje među državama, u okviru postojećih granica. Jer su granice, svakako, u neku ruku i istorijske slučajnosti. Veoma je važno istaći da se s tim u velikoj mjeri i uspjelo – naveo je za N1 Snajder.
On kaže da se u slučaju Rusije i Ukrajine, gdje Rusija od 2014. krši to pravilo, postoje katastrofalne posljedice za sve uključene strane, pa i za Rusiju.
– Međutim, to ne znači da se granice ne mogu malo korigovati. To se već događalo, iako o tome ne govorimo često. Više puta se dogodilo da neko selo ili reka postane dio teritorije neke druge države. I sve dok se na to gleda kao na prilagođavanje, a ne na objavu nekog principa, ne smatram to velikim problemom – navodi on.
– Ali, smatram da sve zavisi od toga kako neko govori o tome. Ako promijenite granice za zapadnom Balkanu pa kažete “usput, to pokazuje da je u redu što je Rusija izvršila napad na Ukrajinu”, onda radite nešto strašno… U slučaju da se nešto takvo dogodi, treba da se dogodi uz slojevitu proceduru – ne kao rezultat sastanka i rukovanja dva čelnika država, već kao rezultata procedure u više faza i opsežne rasprave, tako da sve bude što dosadnije i da ima što manje simboličnog odjeka – rekao je Snajder.
Snajder je specijalista za prošlost srednje i istočne Evrope, a u intervjuu za N1 Zagreb govorio je o Ukrajini, Rusiji, ali i o uticaju digitalnog svijeta i tome kako svjetski političari njime manipulišu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu