Sudbine

Mnogi bi da odu u Kanadu, ali ima i onih koji bi da se vrate "Kako da ponesem godine koje sam ovdje ostavio?"

Srbi koji su odlučili da ovdašnje prilike zamijene nekim boljim i drugačijim okruženjem koje će im ponuditi više mogućnosti, za život mahom biraju zemlje zapadne Evrope poput Njemačke ili Švajcarske, ali srpskih gastarbajtera ima i u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama.

Mnogi bi da odu u Kanadu, ali ima i onih koji bi da se vrate "Kako da ponesem godine koje sam ovdje ostavio?"
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Bilo gdje da se nalaze u svijetu, mnoge njihove komšije i sugrađani koji su ostali u Srbiji čine sve da im se tamo pridruže, pa ih čudi kada čuju da oni koji su otišli u inostranstvo, poslije godina ili decenija života preko “grane” odlučuju da se vrate ovdje.

Zato je Fejsbuk objava jednog Srbina koji živi u Kanadi privukla veliku pažnju članova grupe koja okuplja one koji tamo žive ili tek planiraju da se presele.

– Svi pitaju – kako doći u Kanadu. Da ja vas pitam – kako se vratiti za Srbiju? – glasila je objava koju su mnogi korisnici shvatili šaljivo, sve dok u komentarima nije stiglo objašnjenje autora koje pokazuje koliko je teško donijeti jednu ovakvu odluku.

– A kako da ponesem ove godine što sam ostavio u Kanadi? Šta ćemo sa djecom, kako njih da ostavimo? Kako da ponesemo onu veliku penziju… za kartu ćemo lako! –  dodaje on.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

“Sve se preračunava kroz dolar, a niko ne misli da postoje stvari koje dolari ne mogu da kupe”

Komentari u kojima su korisnici podržali odluku autora ili, naprotiv, pokušali da ga odvrate od nje odmah su počeli da stižu i dok neki priznaju da imaju istu muku, drugi su odlučni da se u Srbiju neće vratiti.

“Da, treba skupiti četrdeset godina života i krenuti u novu avanturu”, “To je i moj problem, šta sa decom i unukama”, “O tome niko ne razmišlja kad krene za Kanadu. Svi kao misle, idem u Kanadu zbog djece?! Sve se preračunava kroz dolar, kao kolika je satnica… a niko ne može da zamisli da postoje stvari koje dolari ne mogu da kupe”, “Nikako”, “Lijepo još malo u jednom pravcu i ćao Kanada”, “Za onoga koji ZAISTA to želi….ako treba i PJEŠAKA. Ako se dvoumiš sjedi gdje si i uživaj. Što se djece tiče… i ti si se odvojio od svojih što znači da je moguće”, “Jednostavno i prosto avion i nazad u rodnu grudu”, “Za stalno se nećemo vraćati sigurno. Planiramo da budemo malo ovdje malo tamo”, pisali su članovi grupe..

Neki su se ozbiljno pozabavili razlozima za iseljenje koje je autor naveo, pa su ponudili interesantan osvrt koji pokazuje da život u Kanadi više nije onakav kakvim ga mi odavde vidimo.

 – Za koju godinu će pitanje glasiti “kako doći u Indiju”. Ova se zemlja jako promijenila za 15 godina. Vrijeme je za beganje odavde… Moja djeca su oko 30 godina, što sam odgajila i vaspitala to mi je što mi je što sam htjela (većina nas) da kažem da mi koji živimo tu 25-30 godina vjerujte, znamo o čemu pričamo. Da pojednostavim. Ovo je zemlja gdje se ne uči, ne propagira bliskost, prijateljstvo, porodica, tradicija. Ovo je zemlja gdje se djeca uče od malih nogu da se ne vezuju ni za koga, (jedan od načina za to je što svake godine mijenjaju razred i učitelje), da ne vjeruju nikom, da sve kriju, lažu, prećute. Da ne misle svojom glavom, da mišljenje mogu imati samo što im se nametne. I ne vole baš ljude koji se bune. Apsolutno se slažem da sve kreće od kuće (vjerujte, ovo u Kanadi nećete nigdje ni čuti ni pročitati) i da je naravno dobro čitati knjige i edukovati se. Moja mama je, sjećam se, čitala knjige o vaspitavanju djece prije 40 godina. Ovo je zemlja gdje je nepotizam, korupcija na izuzetno visokom nivou. Mi smo mala maca za njih. Razlika je, kod nas se sve vidi, sve zna ovo je jedna lažna, površna, izuzetno licemjerna zemlja. Ali, vazduh jeste čist što, naravno, ni u kom kontestu ne kažem da nije bitno. Ovo je zemlja, gdje će se ove ili sljedeće (mislim ove) legalizovati heroin I kokain!!!!! Gdje djecu od malih nogu etiketiraju (što prije tim bolje) da imaju neki “disorder” (prim.aut. poremećaj) gdje mogu što prije i što bolje da ih drogiraju, dok dođu do tinejdžerkih godina, budu pola zombiji. Eto, to su samo neke “sitnice” čega sam se na brzinu sjetila. Srbija je stara, prljava, ofucana, korumpirana. Ali Kanada u mnogim stvarima nije nam ni do koljena –  tvrdi jedna korisnica.

“Nije Kanada ono što je bila devedesetih”

Odogovor na pitanje autora dao je i imigracioni savjetnik za Kanadu Milorad, u kojem je opisao svoje lično iskustvo i skrenuo pažnju na interesantne činjenice vezane za selidbu u ovu zemlju.

Pročitajte još

 – U oktobru 2021. moja porodica i ja smo se vratili u Srbiju, nakon 24 godine života u Kanadi. Kad sam 1997. odlazio u Kanadu odvagnuo sam da li mi je bolje da ostanem u Srbiji ili da odem u Kanadu i otišao sam u Kanadu. I gledajući unazad mislim da je to bila isprvna odluka. Krajem 2021. sam (zajedno sa suprugom) isto vagao da li je bolje da ostanem u Kanadi ili da se vratim u Srbiju i zaključak je bio da je bolje da se vratimo u Srbiju. I sad isto kad gledam unazad mislim da je to bila više nego pametna odluka. Kad ovo pišem ni na koji način ne sugerišem da bi se svi koji su u Kanadi a porijeklom iz bivše Juge trebali vratiti (ili da se ne bi trebali vratiti) jer svačija situacija je drugačija. Na primjer da je naše dijete starije i da nije htjelo ići sa nama ja bi isto ostao u Kanadi –  započinje on.

Dodaje da kao imigracioni savjetnik radi još od 2011. godine.

 – I sad neko može pitati kako mogu nekome preporučivati da ide u Kanadu kad sam ja iz nje otišao? Odgovor je jednostavan – mene NIKO u zadnjih skoro 12 godina nije pitao za savjet da li da ide u Kanadu ili ne. Meni se ljudi obraćaju za pomoć kad već odluče da idu (nakon što su kao i ja odvagnuli gdje bi im bilo bolje, tu gdje jesu ili u Kanadi). Ja naravno sa pažnjom pratim šta se dešava u Kanadi jer tamo sam praktično živoo pola mog života i više je nego očigledno da danas Kanada nije ono što je bila 1997. kad sam ja sletio u Vankuver. Isto je očigledno da u bližoj budućnosti život u Kanadi neće biti isti onaj život koji se živio u Kanadi sve do pre 10-15 godina. Međutim pošto na ovoj planeti ljudi žive u puno gorim okolnostima nego što je Kanada danas, verujem da će se ostvariti planovi imigracijskog ministra da u Kanadu dovodi po 500 000 imigranata (PR) svake godine u narednih nekoliko godina. Lakše je odlaziti nego se vraćati, bez obzira o kojoj zemji se radi, jer vraćanje uvek ima neki ružni prizvuk poraza, međutim moje je mišljenje da svako mora pažljivo i trezveno odvagnuti između ponuđenih mogućnosti i donijeti (nesavršenu) odluku i ako se ispostavi da je odluka bila pogrešna onda se vratiti na početak i ponovo vagati – dodaje Borota.

Potom je napisao i kako je on donio odluku da se poslije skoro tri decenije provedene u Kanadi vrati u Srbiju.

 – Ja sam se vodio ovom logikom: ako napravim grešku, koju grešku ću lakše popraviti? I odgovor je bio da mi je lakše poraviti grešku odlaska u Srbiju – ako se ispostavi da je ovdje sve naopako (a mogu potvrditi da situacija nije sjajna ali daleko je od katastrofalne) opet ćemo se spakovati i vratiti u Kanadu (ili otići u neku drugu zemlju) –  zaključuje on.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije