Kako ona ukazuje promjena društvenog života i statusa sarajevske trgovačke elite sredinom 19. vijeka bio je vizuelno vidljiv. Na ulicama ovog grada već od 1850. pojavljuju se ljudi odjeveni u pantalone i košulje sa cipelama na nogama i fesovima na glavama. Veoma brzo su se prilagodili dućani odjeće koji su zbog pojačane potražnje u svoj asortiman uvrstili nove komade odjeće.
Ovo je uticalo i da lokalne terzije dobiju konkurenciju “stranih krojača koji su krojili odjeću po zapadnoj modi”. Oni sa dubljim džepom naručivali su štofove iz Lajpciga, Istanbula, Pešte i Beča. Po usvajanju nove mode i putovanja su korišćena kako bi se došlo do “novog perja”.
Tokom marta 1863. godine hadžinica Mara Hadžiristić i njena unuka Daša Jelić nakon najave svoje posjete rodbini u Beču, dobili su uzvratno pismo od svog rođaka Pera u kojem je tražio mjere “kako bi im bar po jednu haljinu sašili bečki krojači”. Ovo je za preduzimljivu Dašu, voljnu da živi punim plućima, bila samo priprema terena koja je namjeravala da svrati i do Pešte gdje bi “šopingovala” 5 do 6 dana.
Daša je bila neka vrsta preteče današnjih uspješnih japi biznis žena, pa čak i moguća ikona liberalnog feminizma. Voljela je skupocjen nakit i garderobu. Kakav su nakit u tom periodu nosile sarajevske dame iz bogatih porodica saznajemo iz sljedećeg svjedočenja Alekse Popovića: “krupne bisere, venecijanske dukate, zatim “velike kao ruka debele biserne orge sa krupnim brilijant prstenom po sredini, pletenice nanizane mahmudijama, ili c. kr. dukatima, na rukama zlatne belenzuke sa i bez dijamanta, a na prstima razni zlatni prstenovi, sa dijamantima i drugim skupocjenim nakitima…kratko reći žene i kćeri ovih bogataša nosile su na sebi do 3.000 dukata vrijednosti nakita”. Bogate dame poput Daše Jelić voljele su da njihov fini izgled ovjekovječi fotografski aparat.
Prva fotografska radnja u Sarajevu otvorena je 1862. Trgovac Stevan Tasovac hvalio se svojim prijateljima jednim portretom na kojem je “jako lijepo ispao”.
Tokom 1855. Daša i Gavra Jelić pozvali su fotografa da ih uslika. Poziranje je ušlo u toj mjeri u modu da su uskoro sve bogatije porodice naručivale fotografe. Zanimljivo je da je jedan od potomaka bogate familije Jelić iz Sarajeva, nedavno preminuli dramski pisac, glumac i reditelj “crnog talasa”Milan Jelić, tvorac kultnih filmova kao što su “Bubašinter” i “Tigar”.
Otišao je neprimjetno pravo među velikane. Upravo je svoju kemp estetiku crpio iz porodičnog naslijeđa, produžene linije sarajevskog modiranja Daše Jelić.
O Daši Jelić se priprema dokumentarni film, a o Milanu Jeliću bi valjalo napisati ozbiljnu umjetničku studiju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu